II-II, q. 52, a. 4
Odgovara li peto blaženstvo, a to je: blago milosrdnima, daru savjeta
Prigovor 1. Čini se da peto blaženstvo, koje je o milosrđu, ne odgovara daru savjeta. Sva su naime blaženstva određeni čini kreposti, kako je gore navedeno. No po savjetu se u svim činima kreposti usmjeravamo. Dakle, savjetu ne odgovara više peto blaženstvo nego druga.
Prigovor 2. Nadalje, zapovijedi se daju o onome što je od nužnosti spasenja, a savjet se daje o onome što nije od nužnosti spasenja. Milosrđe je pak od nužnosti spasenja, prema onome iz Jak 2: „sud je bez milosrđa onome koji ne čini milosrđa“; siromaštvo pak nije od nužnosti spasenja, nego pripada savršenosti života, kako je očito u Mt 19. Dakle, daru savjeta više odgovara blaženstvo siromaštva nego blaženstvo milosrđa.
Prigovor 3. Nadalje, plodovi slijede blaženstva; uključuju naime određenu duhovnu nasladu koja slijedi savršene čine kreposti. No među plodovima ne postavlja se nešto što bi odgovaralo daru savjeta, kako je očito u Gal 5. Dakle, niti blaženstvo milosrđa ne odgovara daru savjeta.
Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De sermone Domini in monte: „savjet dolikuje milosrdnima, jer je jedini lijek izbaviti se od tolikih zala: otpustiti drugima i dati“.
Odgovaram: savjet je vlastito o onome što je korisno za cilj. Odatle ono što je ponajviše korisno za cilj ponajviše treba odgovarati daru savjeta. To je pak milosrđe, prema onome iz 1 Tim 4: „pobožnost je za sve korisna“. I stoga posebno daru savjeta odgovara blaženstvo milosrđa, ne kao onome koje ga izvršava, nego kao onome koje ga usmjerava.
Odgovor na 1. prigovor: premda savjet usmjerava u svim činima kreposti, posebno ipak usmjerava u djelima milosrđa, zbog već rečenoga razloga.
Odgovor na 2. prigovor: savjet, prema tome što je dar Duha Svetoga, usmjerava nas u svemu što se usmjeruje prema cilju vječnoga života, bilo da je od nužnosti spasenja bilo da nije. Pa ipak svako djelo milosrđa nije od nužnosti spasenja.
Odgovor na 3. prigovor: plod uključuje nešto krajnje. U djelatnim pak stvarima nije krajnje u spoznaji, nego u djelovanju, koje je cilj. I stoga se među plodove ne stavlja ništa što bi pripadalo djelatnoj spoznaji, nego samo ono što pripada djelovanjima, u kojima djelatna spoznaja usmjerava. Među čime se stavlja dobrota i dobrohotnost, koje odgovaraju milosrđu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.