II-II, q. 52, a. 2
Odgovara li dar savjeta kreposti razboritosti
Prigovor 1. Čini se da dar savjeta ne odgovara prikladno kreposti razboritosti. Niže naime u svojemu najvišemu doseže ono što je više, kako je očito po Dioniziju, u 7. pogl. De divinis nominibus, kao što čovjek doseže anđela prema umu. No stožerna je krepost niža od dara, kako je gore navedeno. Budući da je dakle savjet prvi i najniži čin razboritosti, a najviši je njezin čin zapovijedati, dok je srednji suditi; čini se da dar koji odgovara razboritosti nije savjet, nego radije sud ili zapovijed.
Prigovor 2. Nadalje, jednoj se kreposti dostatno pomoć pruža po jednome daru, jer što je nešto više, to je više sjedinjeno, kako se dokazuje u knjizi De causis. No razboritosti se pruža pomoć po daru znanja, koje nije samo motrilačko, nego i djelatno, kako je gore navedeno. Dakle, dar savjeta ne odgovara kreposti razboritosti.
Prigovor 3. Nadalje, razboritosti vlastito pripada usmjeravati, kako je gore navedeno. No daru savjeta pripada da čovjeka usmjerava Bog, kako je rečeno. Dakle, dar savjeta ne pripada kreposti razboritosti.
Naprotiv, dar je savjeta oko onoga što valja činiti radi cilja. No oko toga je također i razboritost. Dakle, uzajamno si odgovaraju.
Odgovaram: niže se pokretačko počelo ponajviše pomaže i usavršuje time što se pokreće od višega pokretačkoga počela, kao tijelo time što se pokreće od duha. Bjelodano je pak da se ispravnost ljudskoga razuma uspoređuje s božanskim razumom kao niže pokretačko počelo s višim; vječni je naime razum vrhovno pravilo svake ljudske ispravnosti. I stoga se razboritost, koja uključuje ispravnost razuma, ponajviše usavršuje i pomaže prema tome kako se ravna i pokreće od Duha Svetoga. Što pripada daru savjeta, kako je rečeno. Odatle dar savjeta odgovara razboritosti, kao onaj koji je pomaže i usavršuje.
Odgovor na 1. prigovor: suditi i zapovijedati ne pripada onome što se pokreće, nego onome što pokreće. I jer se u darovima Duha Svetoga ljudski um ne drži kao onaj koji pokreće, nego radije kao onaj koji se pokreće, kako je gore rečeno; odatle je to da nije bilo prikladno da se dar koji odgovara razboritosti nazove zapoviješću ili sudom, nego savjetom, po kojemu se može označiti pokretanje uma koji prima savjet od drugoga koji savjetuje.
Odgovor na 2. prigovor: dar znanja ne odgovara izravno razboritosti, budući da je u motrilačkome, nego joj po određenom proširenju pomaže. No dar savjeta izravno odgovara razboritosti, kao onaj koji postoji oko istoga.
Odgovor na 3. prigovor: pokretač koji se pokreće iz toga što se pokreće pokreće drugo. Odatle ljudski um iz toga samoga što se usmjerava od Duha Svetoga postaje sposoban usmjeravati sebe i druge.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.