Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 52, a. 1

Treba li se savjet postaviti među sedam darova Duha Svetoga

Prigovor 1. Čini se da se savjet ne treba postaviti među darove Duha Svetoga. Darovi se naime Duha Svetoga daju u pomoć krepostima, kako je očito po Grguru, u II. Moralia. No za savjetovanje čovjek se dostatno usavršuje po kreposti razboritosti, ili također eubulije, kako je očito iz rečenoga. Dakle, savjet se ne treba postaviti među darove Duha Svetoga.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je ova razlika između sedam darova Duha Svetoga i besplatno danih milosti: što se besplatno dane milosti ne daju svima, nego se dijele različitima; a darovi se Duha Svetoga daju svima koji imaju Duha Svetoga. No čini se da je savjet od onoga što Duh Sveti posebno nekima daje, prema onome iz 1 Mak 2: „evo Šimuna, brata vašega, on je muž savjeta“. Dakle, savjet se radije treba postaviti među besplatno dane milosti nego među sedam darova Duha Svetoga.

Prigovor 3. Nadalje, u Rim 8 kaže se: „koji se god Duhom Božjim vode, ti su sinovi Božji“. No onima koje drugi vodi ne pristoji savjet. Budući da dakle darovi Duha Svetoga ponajviše pristoje sinovima Božjim, koji su primili Duha posinjenja, čini se da se savjet među darove Duha Svetoga ne treba postaviti.

Naprotiv, u Iz 11 kaže se: „počivat će nad njim duh savjeta i jakosti“.

Odgovaram: darovi su Duha Svetoga, kako je gore rečeno, određena raspoloženja kojima duša postaje lako pokretljiva od Duha Svetoga. Bog pak pokreće svaku pojedinu stvar prema načinu onoga što se pokreće, kao što „tjelesno stvorenje pokreće kroz vrijeme i mjesto, a duhovno stvorenje kroz vrijeme i ne kroz mjesto“, kako Augustin kaže, u VIII. De Genesi ad litteram. Vlastito je pak razumnomu stvorenju da se po istraživanju razuma pokreće na činjenje nečega, koje se istraživanje uistinu naziva savjetom. I stoga Duh Sveti razumno stvorenje pokreće na način savjeta. I poradi toga se savjet postavlja među darove Duha Svetoga.

Odgovor na 1. prigovor: razboritost ili eubulija, bilo stečena bilo ulivena, usmjerava čovjeka u istraživanju savjeta prema onome što razum može obuhvatiti; odatle čovjek po razboritosti ili eubuliji postaje dobar u savjetovanju ili sebi ili drugomu. No jer ljudski razum ne može obuhvatiti pojedinačne i promjenjive stvari koje se mogu pojaviti, biva da su „misli smrtnika bojažljive, i nesigurne providnosti naše“, kako se kaže u Mudr 9. I stoga čovjek u istraživanju savjeta treba usmjeravanje od Boga, koji sve obuhvaća. Što biva po daru savjeta, po kojemu se čovjek usmjerava kao savjetom primljenim od Boga. Kao što također u ljudskim stvarima oni koji sami sebi ne dostaju u istraživanju savjeta traže savjet od mudrijih.

Odgovor na 2. prigovor: to može pripadati besplatno danoj milosti: da tko bude tako dobra savjeta da drugima pruža savjet. No to da tko od Boga ima savjet što valja činiti u onome što je nužno za spasenje, to je zajedničko svim svecima.

Odgovor na 3. prigovor: sinove Božje Duh Sveti vodi prema njihovu načinu, uz očuvanje naime slobodne volje, koja je moć volje i razuma. I tako utoliko ukoliko se razum poučava od Duha Svetoga o onome što valja činiti, sinovima Božjim pristoji dar savjeta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.