Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 50, a. 2

Treba li se politička postaviti kao vrsta razboritosti

Prigovor 1. Čini se da se politika neprikladno postavlja kao dio razboritosti. Kraljevska je naime dio političke razboritosti, kako je rečeno. No dio se ne treba dijeliti nasuprot cjelini. Dakle, politika se ne treba postaviti kao druga vrsta razboritosti.

Prigovor 2. Nadalje, vrste se habitusâ razlikuju prema različitim objektima. No isto je ono što vladar treba zapovijedati, a podložnik izvršavati. Dakle, politika, prema tome što pripada podložnicima, ne treba se postaviti kao vrsta razboritosti različita od kraljevske.

Prigovor 3. Nadalje, svaki je od podložnika pojedinačna osoba. No svaka pojedinačna osoba samu sebe može dostatno usmjeravati po razboritosti općenito rečenoj. Dakle, ne treba se postavljati druga vrsta razboritosti koja bi se nazivala političkom.

Naprotiv, Filozof kaže, u VI. Ethic.: „od one pak koja je oko grada, jedna je uistinu kao graditeljska razboritost zakonodavna; druga pak ima zajedničko ime politike, koja je oko pojedinačnoga“.

Odgovaram: rob se po nalogu pokreće od gospodara, i podložnik od vladara, drukčije ipak nego što se nerazumna i neživa bića pokreću od svojih pokretača. Neživa naime i nerazumna bića bivaju pokretana samo od drugoga, no ne pokreću sama sebe jer nemaju vlast nad svojim činom po slobodnoj volji. I stoga ispravnost njihova upravljanja nije u njima samima, nego samo u pokretačima. No ljudi robovi, ili koji god podložnici, tako bivaju pokretani od drugih po zapovijedi da ipak sami sobom upravljaju po slobodnoj volji. I stoga se u njima traži određena ispravnost upravljanja po kojoj bi sami sebe usmjeravali u pokoravanju poglavarstvima. I k tome pripada vrsta razboritosti koja se naziva političkom.

Odgovor na 1. prigovor: kako je rečeno, kraljevska je najsavršenija vrsta razboritosti. I stoga razboritost podložnika, koja zaostaje za kraljevskom razboritošću, zadržava za sebe zajedničko ime, tako da se naziva političkom; kao što u logici zamjenjivi pojam koji ne označuje bit zadržava za sebe zajedničko ime vlastitosti.

Odgovor na 2. prigovor: različit formalni vid objekta čini habitus različitim prema vrsti, kako je očito iz gore rečenoga. Iste se naime djelatnosti razmatraju od kralja prema općenitijemu razlogu nego što se razmatraju od podložnika, koji se pokorava; jednomu naime kralju u različitim službama mnogi se pokoravaju. I stoga se kraljevska uspoređuje s ovom politikom o kojoj govorimo kao graditeljsko umijeće s onim koje rukom djeluje.

Odgovor na 3. prigovor: po razboritosti općenito rečenoj čovjek upravlja samim sobom u usmjerenosti prema vlastitomu dobru; po politici pak o kojoj govorimo, u usmjerenosti prema općemu dobru.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.