Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 49, a. 5

O razumu

Prigovor 1. Čini se da se razum ne treba postaviti kao dio razboritosti. Subjekt naime akcidenta nije njegov dio. No razboritost je u razumu kao u subjektu, kako se kaže u VI. Ethic. Dakle, razum se ne treba postaviti kao dio razboritosti.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je mnogima zajedničko ne treba se postaviti kao dio ijednoga od njih, ili, ako se postavi, treba se postaviti kao dio onoga čemu ponajviše pristoji. No razum je nužan u svim umnim krepostima, i poglavito u mudrosti i znanosti, koje se služe dokaznim razumom. Dakle, razum se ne treba postaviti kao dio razboritosti.

Prigovor 3. Nadalje, razum se po biti moći ne razlikuje od uma, kako je prije navedeno. Ako se dakle um postavlja kao dio razboritosti, suvišno je bilo dodati razum.

Naprotiv, Makrobije, prema Plotinovu mišljenju, ubraja razum među dijelove razboritosti.

Odgovaram: djelo je razborita čovjeka biti dobar u savjetovanju, kako se kaže u VI. Ethic. Savjetovanje je pak određeno istraživanje koje iz nekih stvari prelazi k drugima. To je pak djelo razuma. Odatle je za razboritost nužno da čovjek bude dobar u zaključivanju. I jer se ono što se zahtijeva za savršenost razboritosti naziva nužnim ili kao sastavnim dijelovima razboritosti, odatle je to da se razum treba ubrojiti među dijelove razboritosti.

Odgovor na 1. prigovor: razum se ovdje ne uzima za samu moć razuma, nego za njegovu dobru uporabu.

Odgovor na 2. prigovor: sigurnost je razuma iz uma, no nužnost je razuma iz nedostatka uma; ono naime u čemu umna moć u punini djeluje ne treba razum, nego svojim jednostavnim uvidom shvaća istinu, kao Bog i anđeli. Pojedinačne pak djelatne stvari, u kojima razboritost upravlja, ponajviše odstupaju od stanja razumskih stvari, i to utoliko više ukoliko su manje sigurne ili određene. Ono naime što pripada umijeću, premda je pojedinačno, ipak je određenije i sigurnije, odatle u većini njih nema savjetovanja, zbog sigurnosti, kako se kaže u III. Ethic. I stoga premda je u nekim drugim umnim krepostima sigurniji razum nego razboritost, ipak se za razboritost ponajviše traži da čovjek bude dobar u zaključivanju, kako bi mogao dobro primijeniti opća načela na pojedinačne stvari, koje su raznolike i nesigurne.

Odgovor na 3. prigovor: premda um i razum nisu različite moći, ipak se imenuju iz različitih čina; naziv se naime uma uzima od duboka pronicanja istine; a naziv razuma od istraživanja i rasuđivanja. I stoga se oboje postavlja kao dio razboritosti, kako je očito iz rečenoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.