Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 47, a. 16

Gubi li se zaboravom

Prigovor 1. Čini se da se razboritost može izgubiti po zaboravu. Znanost je naime, budući da je o nužnim stvarima, sigurnija od razboritosti, koja je o promjenjivim djelatnim stvarima. No znanost se gubi po zaboravu. Dakle, mnogo više razboritost.

Prigovor 2. Nadalje, kako Filozof kaže, u II. Ethic., „krepost iz istih stvari nastaje i kvari se ako se čini na protivan način“. No za nastanak razboritosti nužno je iskustvo, koje nastaje iz mnogih sjećanja, kako se kaže na početku Metaphys. Dakle, budući da se zaborav protivi sjećanju, čini se da se razboritost po zaboravu može izgubiti.

Prigovor 3. Nadalje, razboritost nije bez spoznaje općega. No spoznaja se općega može po zaboravu izgubiti. Dakle, i razboritost.

Naprotiv, Filozof kaže, u VI. Ethic., da je „zaborav svojstven umijeću, a ne razboritosti“.

Odgovaram: zaborav gleda samo na spoznaju. I stoga po zaboravu netko može posve izgubiti umijeće, i slično znanost, koje se sastoje u razumu. No razboritost se ne sastoji u samoj spoznaji, nego i u težnji, jer kako je rečeno, njezin je glavni čin zapovijedati, što znači primijeniti posjedovanu spoznaju na težnju i djelovanje. I stoga se razboritost ne dokida izravno po zaboravu, nego se radije kvari po strastima; Filozof naime kaže, u VI. Ethic., da „ugodno i žalosno izopačuje prosudbu razboritosti“. Odatle se u Dn 13 kaže: „izgled te prevari, i požuda izopači srce tvoje“; a u Izl 23 kaže se: „ne primaj darove, koji zasljepljuju i razborite“. Zaborav ipak može spriječiti razboritost, utoliko što ona pristupa zapovijedanju iz neke spoznaje, koja se po zaboravu može oduzeti.

Odgovor na 1. prigovor: znanost je u samome razumu. Odatle je o njoj drugi razlog, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: iskustvo se razboritosti ne stječe iz samoga sjećanja, nego iz vježbanja u ispravnu zapovijedanju.

Odgovor na 3. prigovor: razboritost se poglavito ne sastoji u spoznaji općega, nego u primjeni na djela, kako je rečeno. I stoga zaborav opće spoznaje ne kvari ono što je glavno u razboritosti, nego joj unosi određenu zapreku, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.