Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 46, a. 3

Na koju se glavnu manu svodi

Prigovor 1. Čini se da ludost nije kći bludnosti. Grgur naime, u XXXI Moral., nabraja kćeri bludnosti; među kojima se ipak ne sadrži ludost. Dakle, ludost ne proizlazi iz bludnosti.

Prigovor 2. Nadalje, apostol kaže, 1 Kor 3: „Mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom“. Ali kako Grgur kaže, u X Moral., „mudrost je svijeta srce smicalicama prikrivati“, što pripada dvoličnosti. Dakle, ludost je prije kći dvoličnosti nego bludnosti.

Prigovor 3. Nadalje, od srdžbe se neki osobito okreću u bjesnilo i mahnitost, što pripada ludosti. Dakle, ludost prije potječe od srdžbe nego od bludnosti.

Naprotiv, kaže se u Izr 7: odmah je slijedi, naime bludnicu, ne znajući da se kao lud vuče u okove.

Odgovaram: kako je već rečeno, ludost, prema tome što je grijeh, proizlazi otuda što je duhovno osjetilo otupljeno, tako da nije prikladno za prosuđivanje duhovnih stvari. Ponajviše se pak ljudsko osjetilo uranja u zemaljsko po bludnosti, koja je oko najvećih naslada, kojima se duša ponajviše zaokuplja. I stoga ludost koja je grijeh ponajviše nastaje iz bludnosti.

Odgovor na 1. prigovor: ludosti pripada da čovjek osjeća odvratnost prema Bogu i prema njegovim darovima. Stoga Grgur dvoje ubraja među kćeri bludnosti što pripada ludosti, naime mržnju prema Bogu i očajavanje glede budućega vijeka, kao dijeleći ludost na dva dijela.

Odgovor na 2. prigovor: ona riječ apostola ne treba se razumjeti uzročno, nego bitno, jer je naime sama mudrost svijeta ludost pred Bogom. Stoga nije nužno da sve što pripada mudrosti svijeta bude uzrok ove ludosti.

Odgovor na 3. prigovor: srdžba, kako je gore rečeno, svojom žestinom ponajviše mijenja narav tijela. Stoga ponajviše uzrokuje ludost koja proizlazi iz tjelesne zapreke. Ali ludost koja proizlazi iz duhovne zapreke, naime iz uranjanja uma u zemaljsko, ponajviše proizlazi iz bludnosti, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.