Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 45, a. 3

Je li mudrost samo teorijska ili također praktična

Prigovor 1. Čini se da mudrost nije praktična, nego samo spekulativna. Naime, dar mudrosti je izvrsniji nego mudrost prema tome što je intelektualna krepost. Ali mudrost prema tome što je intelektualna krepost jest samo spekulativna. Dakle, još mnogo više mudrost koja je dar jest spekulativna, a ne praktična.

Prigovor 2. Nadalje, praktični je razum oko djelatnoga, što je kontingentno. Ali mudrost je oko božanskoga, što je vječno i nužno. Dakle, mudrost ne može biti praktična.

Prigovor 3. Nadalje, Grgur kaže, u VI Moral., da se „u kontemplaciji traži počelo, koje je Bog, a u djelovanju se trudi pod teškim bremenom nužde“. Ali mudrosti pripada gledanje božanskoga, čemu ne pripada truditi se pod nekim bremenom, jer kako se kaže u Mudr 8, „nema gorčine boravak njezin, ni dosade zajedništvo njezino“. Dakle, mudrost je samo kontemplativna, a ne praktična ili djelatna.

Naprotiv, kaže se u Kol 4: „U mudrosti hodite prema onima vani“. To pak pripada djelovanju. Dakle, mudrost nije samo spekulativna, nego i praktična.

Odgovaram: kako Augustin kaže u XII De Trin., viši se dio razuma namjenjuje mudrosti, a niži znanju. Viši pak razum, kako on sam u istoj knjizi kaže, usmjeren je na uzvišene, to jest božanske razloge, kako da ih promatra tako i da ih konzultira: da ih promatra, ukoliko božansko u njemu samome motri; a da ih konzultira, ukoliko po božanskome sudi o ljudskome, ravnajući ljudske čine po božanskim pravilima. Tako dakle mudrost, prema tome što je dar, nije samo spekulativna, nego i praktična.

Odgovor na 1. prigovor: što je neka krepost viša, to se na više toga proteže; kako se nalazi u knjizi De causis. Stoga iz samoga toga što je mudrost koja je dar izvrsnija od mudrosti koja je intelektualna krepost, kao ona koja iz bližega doseže Boga, po nekom naime sjedinjenju duše s njime, ima to da ne ravna samo u kontemplaciji, nego i u djelovanju.

Odgovor na 2. prigovor: božanske su stvari u sebi doista nužne i vječne, no ipak su pravila kontingentnih stvari, koje su podložne ljudskim činima.

Odgovor na 3. prigovor: prije je razmatrati nešto u njemu samome nego prema tome kako se uspoređuje s drugim. Stoga mudrosti prvenstveno pripada kontemplacija božanskoga, koja je gledanje počela; a naknadno ravnati ljudske čine prema božanskim razlozima. Pa ipak u ljudskim činima iz usmjeravanja mudrosti ne proizlazi gorčina ili napor, nego se prije gorčina zbog mudrosti pretvara u slatkoću, a napor u počinak.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.