Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 45, a. 2

U čemu je kao u subjektu

Prigovor 1. Čini se da mudrost nije u razumu kao u subjektu. Augustin naime kaže, u knjizi De gratia novi Test., da je mudrost ljubav Božja. Ali ljubav je kao u subjektu u volji, a ne u razumu, kako je gore navedeno. Dakle, mudrost nije u razumu kao u subjektu.

Prigovor 2. Nadalje, u Sir 6 kaže se: „Mudrost nauka odgovara svome imenu“. Kaže se pak mudrost kao ukusno znanje (sapida scientia), što se čini da pripada osjećaju, kojemu pripada kušati duhovne naslade ili slatkoće. Dakle, mudrost nije u razumu, nego prije u osjećaju.

Prigovor 3. Nadalje, razumska se moć dostatno usavršuje darom razuma. Ali suvišno bi bilo postavljati više onoga što se može postići po jednome. Dakle, mudrost nije u razumu.

Naprotiv, Grgur kaže, u II Moral., da se mudrost protivi ludosti. Ali ludost je u razumu. Dakle i mudrost.

Odgovaram: kako je gore rečeno, mudrost uključuje neku ispravnost suda prema božanskim razlozima. Ispravnost pak suda može nastati dvostruko: na jedan način, prema savršenoj uporabi razuma; na drugi način, zbog neke suobličenosti (connaturalitas) s onim o čemu već valja suditi. Kao što o onome što pripada čistoći po istraživanju razuma ispravno sudi onaj koji je naučio moralnu znanost, ali po nekoj suobličenosti s tim stvarima ispravno o njima sudi onaj koji ima habitus čistoće. Tako dakle u pogledu božanskih stvari imati ispravan sud iz istraživanja razuma pripada mudrosti koja je intelektualna krepost, ali imati ispravan sud o njima prema nekoj suobličenosti s njima pripada mudrosti prema tome što je dar Duha Svetoga, kao što Dionizije kaže, u II. pogl. De div. nom., da je Hijerotej savršen u božanskim stvarima „ne samo učeći, nego i trpeći božansko“. Takvo pak suosjećanje ili suobličenost s božanskim stvarima biva po ljubavi, koja nas uistinu sjedinjuje s Bogom, prema onome iz 1 Kor 6: „Tko prianja uz Gospodina, jedan je duh“. Tako dakle mudrost koja je dar uzrok doista ima u volji, naime ljubav, ali bit ima u razumu, čiji je čin ispravno suditi, kako je gore navedeno.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o mudrosti s obzirom na njezin uzrok. Iz kojega se također uzima ime mudrosti, ukoliko uključuje neki okus (sapor).

Odgovor na 2. prigovor: odatle je očit odgovor na drugi prigovor. Ako je to uistinu smisao onoga autoriteta. Što se ne čini, jer takvo tumačenje pristaje samo prema imenu koje mudrost ima u latinskom jeziku. U grčkome pak ne odgovara; a možda ni u drugim jezicima. Stoga se prije čini da se ime mudrosti ondje uzima za njezin glas, po kojemu se od sviju hvali.

Odgovor na 3. prigovor: razum ima dva čina, naime opažati i suditi. Za prvi od njih određen je dar razuma, a za drugi, prema božanskim razlozima, dar mudrosti; no prema ljudskim razlozima, dar znanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.