II-II, q. 42, a. 2
Je li smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da buna nije uvijek smrtni grijeh. Naime, buna unosi metež za borbu, kako je bjelodano po Glosi gore navedenoj. No borba nije uvijek smrtni grijeh, nego je katkada pravedna i dopuštena, kako je gore navedeno. Dakle, još mnogo više buna može biti bez smrtnoga grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, buna je neka nesloga, kako je rečeno. No nesloga može biti bez smrtnoga grijeha, a katkada i bez svakoga grijeha. Dakle, također i buna.
Prigovor 3. Nadalje, hvale se oni koji mnoštvo oslobađaju od tiranske vlasti. No to se ne može lako dogoditi bez nekoga razdora u mnoštvu, dok jedan dio mnoštva nastoji zadržati tiranina, a drugi ga nastoji zbaciti. Dakle, buna se može dogoditi bez grijeha.
Naprotiv, apostol u 2 Kor 12 zabranjuje bune među ostalim stvarima koje su smrtni grijesi. Dakle, buna je smrtni grijeh.
Odgovaram: kako je rečeno, buna se protivi jedinstvu mnoštva, to jest naroda, grada ili kraljevstva. Kaže pak Augustin u 2. knjizi De civitate Dei da „mudraci ne određuju narodom svaki skup mnoštva, nego skup udružen suglasnošću prava i zajedništvom koristi“. Stoga je očito da je jedinstvo kojemu se protivi buna jedinstvo prava i zajedničke koristi. Bjelodano je dakle da se buna protivi i pravednosti i općem dobru. I stoga je po svojem rodu smrtni grijeh, i to utoliko teži ukoliko je opće dobro, koje se bunom napada, veće od privatnoga dobra, koje se bojem napada. Grijeh pak bune najprije i ponajviše pripada onima koji pripremaju bunu, koji najteže griješe. Kao drugo pak onima koji ih slijede, narušavajući opće dobro. Oni pak koji brane opće dobro, opirući im se, ne smiju se nazivati buntovnima, kao što se ni oni koji se brane ne nazivaju svadljivima, kako je gore rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: borba koja je dopuštena biva za opću korist, kako je gore rečeno. No buna biva protiv općega dobra mnoštva. Stoga je uvijek smrtni grijeh.
Odgovor na 2. prigovor: nesloga od onoga što nije bjelodano dobro može biti bez grijeha. No nesloga od onoga što je bjelodano dobro ne može biti bez grijeha. A takva je nesloga buna, koja se protivi koristi mnoštva, koja je bjelodano dobro.
Odgovor na 3. prigovor: tiranska vlast nije pravedna, jer nije usmjerena na opće dobro, nego na privatno dobro vladara, kako je bjelodano po Filozofu u 3. knjizi Polit. i u VIII. Ethic. I stoga prevrat te vlasti nema pojam bune, osim možda kada se tako neuredno prevrće vlast tiranina da podložno mnoštvo veću štetu pretrpi od nastaloga prevrata negoli od tiraninove vlasti. Više je naime tiranin buntovan, koji u narodu sebi podložnomu hrani nesloge i bune kako bi sigurnije mogao vladati. To je naime tiranski, budući da je usmjereno na vlastito dobro vladara sa štetom mnoštva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.