II-II, q. 42, a. 1
Je li ona poseban grijeh
Prigovor 1. Čini se da buna nije poseban grijeh različit od drugih. Jer, kako Izidor kaže u knjizi Etymol., „buntovnik je onaj koji stvara razdor u dušama i rađa nesloge“. No iz toga što tko neki grijeh potiče, ne griješi drugim rodom grijeha osim onim koji potiče. Dakle, čini se da buna nije poseban grijeh različit od nesloge.
Prigovor 2. Nadalje, buna unosi stanovitu razdiobu. No i ime raskola uzima se od raspukline, kako je gore rečeno. Dakle, ne čini se da je grijeh bune različit od grijeha raskola.
Prigovor 3. Nadalje, svaki poseban grijeh različit od drugih ili je glavni grijeh, ili iz nekoga glavnoga grijeha proizlazi. No buna se niti ubraja među glavne grijehe, niti među grijehe koji proizlaze iz glavnih, kako je bjelodano u 31. knjizi Moralia, gdje se i jedni i drugi grijesi nabrajaju. Dakle, buna nije poseban grijeh različit od drugih.
Naprotiv, u 2 Kor 12 bune se razlikuju od drugih grijeha.
Odgovaram: buna je stanoviti poseban grijeh koji se u nečemu podudara s ratom i bojem, a u nečemu se razlikuje od njih. Podudara se doduše s njima u tome što unosi stanovito proturječje. Razlikuje se pak od njih u dvome. Prvo doista, jer rat i boj unose međusobni oružani sukob na djelu; no bunom se može nazvati bilo da nastaje takav oružani sukob na djelu, bilo da je priprema za takav sukob. Stoga Glosa na 2 Kor 12 kaže da su bune meteži za borbu, kada se naime neki pripremaju i namjeravaju boriti. Drugo se razlikuju jer je rat vlastito protiv stranaca i neprijatelja, takoreći mnoštva protiv mnoštva; boj je pak jednoga protiv jednoga, ili nekolicine protiv nekolicine; buna je pak vlastito među dijelovima jednoga mnoštva koji se međusobno ne slažu, kao kada se jedan dio grada podiže na metež protiv drugoga. I stoga je buna, budući da ima posebno dobro kojemu se protivi, naime jedinstvo i mir mnoštva, poradi toga poseban grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: buntovnikom se naziva onaj koji podiže bunu. I budući da buna unosi stanovitu neslogu, stoga je buntovnik onaj koji stvara neslogu ne bilo kakvu, nego među dijelovima nekoga mnoštva. Grijeh pak bune nije samo u onome koji sije neslogu, nego i u onima koji se neuredno međusobno spore.
Odgovor na 2. prigovor: buna se razlikuje od raskola u dvome. Prvo doista, jer se raskol protivi duhovnomu jedinstvu mnoštva, naime crkvenomu jedinstvu; buna se pak protivi vremenitom ili svjetovnom jedinstvu mnoštva, recimo grada ili kraljevstva. Drugo, jer raskol ne unosi nikakvu pripremu za tjelesnu borbu, nego samo unosi duhovni razdor; buna pak unosi pripremu za tjelesnu borbu.
Odgovor na 3. prigovor: buna se, kao i raskol, sadrži pod neslogom. Oboje je naime neka nesloga, ne jednoga prema jednome, nego dijelova mnoštva međusobno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.