Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 40, a. 3

Je li ratnicima dopušteno služiti se zasjedama

Prigovor 1. Čini se da u ratovima nije dopušteno služiti se zasjedama. Naime, kaže se u Pnz 16: „Pravedno slijedi ono što je pravedno.“ No zasjede, budući da su stanovite prijevare, čini se da pripadaju nepravednosti. Dakle, ne valja se služiti zasjedama čak ni u pravednim ratovima.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da se zasjede i prijevare protive vjernosti, kao i laži. No budući da prema svima moramo čuvati vjernost, nijednom se čovjeku ne smije lagati, kako je bjelodano po Augustinu u knjizi Contra mendacium. Budući dakle da neprijatelju valja čuvati vjernost, kako Augustin kaže Bonifaciju, čini se da se protiv neprijatelja ne smije služiti zasjedama.

Prigovor 3. Nadalje, u Mt 7 kaže se: „Što god želite da ljudi čine vama, činite i vi njima“, a to valja opsluživati prema svim bližnjima. Neprijatelji su pak bližnji. Budući dakle da nitko sebi ne želi da mu se pripremaju zasjede ili prijevare, čini se da nitko ne bi smio iz zasjeda voditi ratove.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi Quaestiones: „Kada se poduzima pravedan rat, bori li se tko otvoreno ili iz zasjeda, nimalo ne mijenja pravednost.“ I to dokazuje autoritetom Gospodina, koji je zapovjedio Jošui da postavi zasjedu stanovnicima grada Aja, kako stoji u Jš 8.

Odgovaram: zasjede su usmjerene na to da se zavaraju neprijatelji. Na dva se pak načina tko može zavarati djelom ili riječju drugoga: na jedan način, iz toga što mu se govori neistina ili se ne drži obećanje. I to je uvijek nedopušteno. I na taj način nitko ne smije zavaravati neprijatelje; postoje naime neka ratna prava i savezi koje valja čuvati i među samim neprijateljima, kako Ambrozije kaže u knjizi De officiis. Na drugi se način tko može zavarati našom riječju ili djelom zato što mu ne otkrivamo svoju namjeru ili misao. To pak nismo uvijek dužni činiti, jer i u svetom nauku valja mnogo toga prikriti, ponajviše nevjernicima, da se ne izruguju, prema onome iz Mt 7: „Ne dajte svetinje psima.“ Stoga mnogo više ono što pripremamo za napad na neprijatelje treba od njih prikriti. Stoga se među ostalim poukama vojničkoga umijeća ovo ponajprije postavlja: o prikrivanju nauma da ne dopru do neprijatelja, kako je bjelodano u knjizi Strategemata od Frontina. I takvo prikrivanje pripada pojmu zasjeda kojima se dopušteno služiti u pravednim ratovima. Niti se vlastito takve zasjede nazivaju prijevarama, niti se protive pravednosti, niti uređenoj volji: naime, bila bi neuredna volja ako bi tko htio da mu drugi ništa ne prikrivaju.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.