Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 39, a. 2

Je li teži od nevjere

Prigovor 1. Čini se da je raskol teži grijeh od nevjere. Naime, veći se grijeh kažnjava težom kaznom, prema onome iz Pnz 25: „Po mjeri grijeha bit će i broj udaraca.“ No nalazi se da je grijeh raskola kažnjen teže negoli i grijeh nevjere ili idolopoklonstva. Čita se naime u Izl 32 da su zbog idolopoklonstva neki pogubljeni ljudskom rukom mačem; o grijehu pak raskola čita se u Br 16: „Ako Gospodin učini nešto novo, tako da zemlja otvori usta svoja i proguta njih i sve što im pripada, te živi siđu u Podzemlje, znat ćete da su hulili na Gospodina.“ Također je i deset plemena, koja su zbog mane raskola odstupila od kraljevstva Davidova, najteže kažnjeno, kako stoji u 2 Kr 17. Dakle, grijeh je raskola teži od grijeha nevjere.

Prigovor 2. Nadalje, „dobro mnoštva veće je i božanskije od dobra jednoga“, kako je bjelodano po Filozofu u I. Ethic. No raskol je protiv dobra mnoštva, to jest protiv crkvenoga jedinstva; nevjera je pak protiv pojedinačnoga dobra jednoga, a to je vjera jednoga pojedinačnoga čovjeka. Dakle, čini se da je raskol teži grijeh od nevjere.

Prigovor 3. Nadalje, većemu se zlu veće dobro protivi, kako je bjelodano po Filozofu u VIII. Ethic. No raskol se protivi ljubavi, koja je veća krepost od vjere, kojoj se protivi nevjera, kako je bjelodano iz prethodnoga. Dakle, raskol je teži grijeh od nevjere.

Naprotiv, ono što se odnosi dodavanjem prema drugome veće je ili u dobru ili u zlu. No krivovjerje se odnosi dodavanjem prema raskolu, dodaje naime izopačeno učenje, kako je bjelodano iz autoriteta Jeronima gore navedenoga. Dakle, raskol je manji grijeh od nevjere.

Odgovaram: težina se grijeha može razmatrati na dva načina: na jedan način, prema svojoj vrsti; na drugi način, prema okolnostima. I budući da su pojedinačne okolnosti bezbrojne i na beskrajne se načine mogu mijenjati, kada se općenito pita o dvama grijesima koji je teži, valja shvatiti pitanje o težini koja se promatra prema rodu grijeha. Rod se pak ili vrsta grijeha promatra iz objekta, kao što je bjelodano iz gore rečenoga. I stoga onaj grijeh koji se većemu dobru protivi jest po svojem rodu teži, kao što je grijeh protiv Boga teži od grijeha protiv bližnjega. Bjelodano je pak da je nevjera grijeh protiv samoga Boga, ukoliko je On u sebi prva istina, na koju se vjera oslanja. Raskol je pak protiv crkvenoga jedinstva, koje je stanovito sudjelovano dobro i manje od samoga Boga. Stoga je očito da je grijeh nevjere po svojem rodu teži od grijeha raskola, premda se može dogoditi da neki raskolnik teže sagriješi od nekoga nevjernika, ili zbog većega prezira, ili zbog veće pogibli koju unosi, ili zbog nečega takvoga.

Odgovor na 1. prigovor: onome narodu bijaše već bjelodano po primljenom Zakonu da postoji jedan Bog i da ne treba častiti druge bogove, i to im bijaše mnogovrsnim znakovima potvrđeno. I stoga nije trebalo da se oni koji griješe protiv te vjere po idolopoklonstvu kazne nekom neobičnom i neuobičajenom kaznom, nego samo uobičajenom. No nije im bilo tako poznato da bi Mojsije trebao uvijek biti njihov vođa. I stoga je one koji su se bunili protiv njegova vodstva trebalo kazniti čudesnom i neobičnom kaznom. Ili se može reći da je grijeh raskola katkada teže kažnjen u onome narodu zato što bijaše spreman na bune i raskole; kaže se naime u 1 Ezr 4: „Onaj se grad od davnih dana buni protiv kralja, i bune se i ratovi potiču u njemu.“ Veća se pak kazna katkada izriče za grijeh koji je uobičajeniji, kako je gore navedeno, jer kazne su stanovit lijek za odvraćanje ljudi od grijeha; stoga gdje je veća sklonost griješenju, valja primijeniti strožu kaznu. Deset pak plemena nije bilo kažnjeno samo zbog grijeha raskola, nego i zbog grijeha idolopoklonstva, kako se ondje kaže.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je dobro mnoštva veće od dobra jednoga koji je iz mnoštva, tako je manje od izvanjskoga dobra prema kojemu se mnoštvo uređuje, kao što je dobro poretka vojske manje od dobra vojskovođe. I slično, dobro crkvenoga jedinstva, kojemu se protivi raskol, manje je od dobra božanske istine, kojoj se protivi nevjera.

Odgovor na 3. prigovor: ljubav ima dva objekta: jedan glavni, naime božansku dobrotu; i drugi drugotni, naime dobro bližnjega. Raskol pak i drugi grijesi koji se čine protiv bližnjega protive se ljubavi u pogledu drugotnoga dobra, koje je manje od objekta vjere, a to je sam Bog. I stoga su ti grijesi manji od nevjere. No mržnja prema Bogu, koja se protivi ljubavi u pogledu glavnoga objekta, nije manja. Ipak, među grijesima koji su protiv bližnjega čini se da je grijeh raskola najveći, jer je protiv duhovnoga dobra mnoštva.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.