II-II, q. 33, a. 1
Je li bratska opomena čin ljubavi
Prigovor 1. Čini se da bratska opomena nije čin ljubavi. Glosa naime na Mt 18, na ono: „Ako sagriješi protiv tebe brat tvoj“, veli da brata valja koriti iz revnosti za pravednost. Ali pravednost je krepost različita od ljubavi. Dakle, bratska opomena nije čin ljubavi, nego pravednosti.
Prigovor 2. Nadalje, bratska opomena biva po tajnom upozorenju. Ali upozorenje je neki savjet, koji pripada razboritosti, jer svojstvo je razborita čovjeka biti dobar savjetodavac, kako se veli u VI. knjizi Ethicae. Dakle, bratska opomena nije čin ljubavi, nego razboritosti.
Prigovor 3. Nadalje, suprotni čini ne pripadaju istoj kreposti. Ali podnositi onoga koji griješi čin je ljubavi, prema onome iz Gal 6: „Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov“, a to je zakon ljubavi. Dakle, čini se da opominjati brata koji griješi, što je suprotno podnošenju, nije čin ljubavi.
Naprotiv, koriti prijestupnika neka je duhovna milostinja. Ali milostinja je čin ljubavi, kako je gore rečeno. Dakle, i bratska opomena jest čin ljubavi.
Odgovaram: popravljanje prijestupnika neki je lijek koji valja primijeniti protiv nečijega grijeha. Nečiji se pak grijeh može promatrati na dva načina: na jedan doista način ukoliko je škodljiv onomu tko griješi; na drugi način ukoliko ide na štetu drugih, koji bivaju njegovim grijehom povrijeđeni ili sablažnjeni; i također ukoliko je na štetu općega dobra, čija se pravednost grijehom čovjeka narušava. Dvostruko je dakle popravljanje prijestupnika. Jedno doista koje primjenjuje lijek grijehu ukoliko je neko zlo samoga onoga koji griješi, i to je u pravom smislu bratska opomena, koja se usmjeruje na popravljanje prijestupnika. Ukloniti pak zlo drugoga istoga je smisla kao i pribaviti njegovo dobro. Pribaviti pak bratovo dobro pripada ljubavi, po kojoj hoćemo i činimo dobro prijatelju. Stoga je i bratska opomena čin ljubavi, jer po njoj odbijamo bratovo zlo, to jest grijeh. Čije uklanjanje više pripada ljubavi nego čak i uklanjanje vanjske štete ili tjelesne ozljede, koliko je protivno dobro kreposti srodnije ljubavi nego dobro tijela ili vanjskih stvari. Stoga je bratska opomena više čin ljubavi nego liječenje tjelesne bolesti ili pomaganje kojim se uklanja vanjska oskudica. Drugo je pak popravljanje koje primjenjuje lijek grijehu prijestupnika prema tome što je na zlo drugih, a također ponajviše na štetu općega dobra. I takvo je popravljanje čin pravednosti, kojoj pripada očuvati ispravnost pravednosti jednoga prema drugomu.
Odgovor na 1. prigovor: ona Glosa govori o drugom popravljanju, koje je čin pravednosti. Ili, ako govori također i o prvome, pravednost se ondje uzima prema tome što je opća krepost, kako će se dolje reći, ukoliko je također svaki grijeh bezakonje, „kako se veli u 1 Iv 3“, kao bivajući protiv pravednosti.
Odgovor na 2. prigovor: kako Filozof veli u VI. knjizi Ethicae, „razboritost čini ispravnost u onome što vodi k svrsi“, o čemu je savjet i izbor. Ipak kada po razboritosti nešto ispravno činimo k svrsi neke moralne kreposti, recimo umjerenosti ili hrabrosti, taj je čin prvenstveno one kreposti k čijoj se svrsi usmjeruje. Budući da se dakle upozorenje koje biva u bratskoj opomeni usmjeruje k uklanjanju bratova grijeha, što pripada ljubavi; bjelodano je da je takvo upozorenje prvenstveno čin ljubavi, kao one koja zapovijeda, a razboritosti drugotno, kao one koja izvršava i upravlja činom.
Odgovor na 3. prigovor: bratska se opomena ne suprotstavlja podnošenju slabih, nego štoviše iz njega slijedi. Utoliko naime tko podnosi onoga koji griješi ukoliko se protiv njega ne uznemiruje, nego dobrohotnost prema njemu čuva. I iz toga biva da se trudi popraviti ga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.