II-II, q. 32, a. 4
Imaju li tjelesne milostinje duhovni učinak
Prigovor 1. Čini se da tjelesne milostinje nemaju duhovni učinak. Učinak naime nije jači od svoga uzroka. Ali duhovna su dobra jača od tjelesnih. Dakle, tjelesne milostinje nemaju duhovne učinke.
Prigovor 2. Nadalje, dati tjelesno za duhovno mana je simonije. Ali tu manu valja posve izbjegavati. Dakle, ne valja davati milostinje radi postizanja duhovnih učinaka.
Prigovor 3. Nadalje, kada se umnoži uzrok, umnožava se učinak. Ako bi dakle tjelesna milostinja uzrokovala duhovni učinak, slijedilo bi da bi veća milostinja više duhovno koristila. Što je protiv onoga što se čita u Lk 21 o udovici koja ubacuje dva novčića u riznicu, koja je, prema Gospodinovoj prosudbi, ubacila više od svih. Dakle, tjelesna milostinja nema duhovni učinak.
Naprotiv, veli se u Sir 29: „Milostinja će čovjekova milost čovjeka kao zjenicu čuvati“.
Odgovaram: tjelesna se milostinja može promatrati na tri načina. Na jedan način, prema svojoj supstanciji. I prema tome nema doli tjelesni učinak, ukoliko naime nadomješta tjelesne nedostatke bližnjih. Na drugi način može se promatrati sa strane njezina uzroka, ukoliko naime tko tjelesnu milostinju daje radi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I što se toga tiče donosi duhovni plod, prema onome iz Sir 29: „Izgubi novac radi brata. Položi blago u zapovijedi Svevišnjega, i koristit će ti više nego zlato“. Na treći način, sa strane učinka. I tako također ima duhovni plod, ukoliko se naime bližnji, komu se po tjelesnoj milostinji pomaže, potiče na molitvu za dobročinitelja. Stoga se i ondje dodaje: „Zatvori milostinju u krilo siromaha, i ona će se za tebe izmoliti od svakoga zla“.
Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi o tjelesnoj milostinji prema njezinoj supstanciji.
Odgovor na 2. prigovor: onaj tko daje milostinju ne namjerava kupiti nešto duhovno po tjelesnom, jer zna da duhovno u beskonačnost nadvisuje tjelesno, nego namjerava po osjećaju ljubavi zaslužiti duhovni plod.
Odgovor na 3. prigovor: udovica, koja je manje dala prema količini, više je dala prema svojemu razmjeru; iz čega se u njoj prosuđuje veći osjećaj ljubavi, iz kojega tjelesna milostinja ima duhovnu djelotvornost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.