II-II, q. 28, a. 3
Može li ta radost biti potpuna
Prigovor 1. Čini se da se duhovna radost koja se uzrokuje iz ljubavi ne može u nama ispuniti. Što naime veću radost imamo o Bogu, to se njegova radost u nama više ispunjava. Ali nikada se ne možemo toliko radovati o Bogu koliko je dostojno da se o njemu raduje, jer uvijek njegova dobrota, koja je beskonačna, nadilazi radost stvorenja, koja je konačna. Dakle, radost o Bogu nikada se ne može ispuniti.
Prigovor 2. Nadalje, ono što je ispunjeno ne može biti veće. Ali i radost blaženika može biti veća, jer je radost jednoga veća nego drugoga. Dakle, radost o Bogu ne može se u stvorenju ispuniti.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da obuhvaćanje nije ništa drugo doli punina spoznaje. Ali kao što je spoznajna moć stvorenja konačna, tako je i njegova težajna moć. Budući da se dakle Bog ne može ni od kojega stvorenja obuhvatiti, čini se da se ne može radost nijednoga stvorenja o Bogu ispuniti.
Naprotiv, Gospodin je učenicima rekao u Iv 15: „Da radost moja u vama bude i da radost vaša bude potpuna“.
Odgovaram: punina se radosti može razumjeti na dva načina. Na jedan način, sa strane stvari o kojoj se raduje, da se naime toliko o njoj raduje koliko je dostojno da se o njoj raduje. I tako je samo Božja radost potpuna o samome sebi, jer je njegova radost beskonačna, i to je dostojno beskonačne dobrote Božje; a radost svakoga stvorenja mora biti konačna. Na drugi način može se razumjeti punina radosti sa strane onoga koji se raduje. Radost se pak uspoređuje sa željom kao mirovanje s gibanjem, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o strastima. Mirovanje je pak potpuno kada ništa ne preostaje od gibanja. Stoga je tada radost potpuna kada više ništa ne preostaje što bi se željelo. Dokle god smo pak na ovome svijetu, ne miruje u nama pokret želje, jer još preostaje da se Bogu više približimo po milosti, kako je očito iz gore rečenoga. Ali kada se već prispije k savršenomu blaženstvu, ništa neće preostati za željeti, jer ondje će biti puno uživanje u Bogu, u kojemu će čovjek postići što god je i glede drugih dobara želio, prema onome iz Ps: „Koji dobrima ispunja želju tvoju“. I zato će se smiriti želja ne samo kojom želimo Boga, nego će također biti smirenje svih želja. Stoga je radost blaženika savršeno potpuna, i štoviše prepuna, jer postići će više nego što su mogli poželjeti: „jer ni u srce čovjekovo ne uđe što je Bog pripravio onima koji ga ljube“, kako se veli u 1 Kor 2. I otuda je ono što se veli u Lk 6: „Mjeru dobru i prepunu dat će u krilo vaše“. Budući ipak da nijedno stvorenje nije sposobno za radost o Bogu njemu dostojnu, otuda je to što ta posve potpuna radost ne stane u čovjeka, nego čovjek radije ulazi u nju, prema onome iz Mt 25: „Uđi u radost gospodara svoga“.
Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od punine radosti sa strane stvari o kojoj se raduje.
Odgovor na 2. prigovor: kada se prispije k blaženstvu, svatko će dosegnuti cilj sebi unaprijed određen iz božanskoga predodređenja, niti će dalje preostati išta k čemu bi se težilo, premda će u tom dovršenju jedan prispjeti k većoj blizini Božjoj, a drugi k manjoj. I zato će radost svakoga biti potpuna sa strane onoga koji se raduje, jer će se želja svakoga potpuno smiriti. Bit će ipak radost jednoga veća nego drugoga, zbog punijega sudioništva u božanskom blaženstvu.
Odgovor na 3. prigovor: obuhvaćanje uključuje puninu spoznaje sa strane spoznate stvari, da se naime stvar toliko spozna koliko se može spoznati. Ipak i spoznaja ima neku puninu sa strane onoga koji spoznaje, kao što je i o radosti rečeno. Stoga i apostol veli u Kol 1: „Da se ispunite spoznajom volje njegove u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.