II-II, q. 28, a. 2
Podnosi li takva radost sa sobom žalost
Prigovor 1. Čini se da duhovna radost koja se uzrokuje iz ljubavi prima primjesu žalosti. Radovati se naime s dobrima bližnjega pripada ljubavi, prema onome iz 1 Kor 13: „Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini“. Ali ta radost prima primjesu žalosti, prema onome iz Rim 12: „Radujte se s radosnima, plačite s onima koji plaču“. Dakle, duhovna radost ljubavi podnosi primjesu žalosti.
Prigovor 2. Nadalje, pokora je, kako veli Grgur, „oplakivati prošla zla, i ono što treba oplakivati ponovno ne činiti“. Ali prave pokore nema bez ljubavi. Dakle, radost ljubavi ima primjesu žalosti.
Prigovor 3. Nadalje, iz ljubavi biva da netko želi biti s Kristom, prema onome iz Fil 1: „Želja mi je otići i biti s Kristom“. Ali iz te želje slijedi u čovjeku neka žalost, prema onome iz Ps: „Jao meni što se moj boravak produžio“. Dakle, radost ljubavi prima primjesu žalosti.
Naprotiv, radost je ljubavi radost o božanskoj mudrosti. Ali takva radost nema primjese žalosti, prema onome iz Mudr 8: „Nema gorčine suživot s njom“. Dakle, radost ljubavi ne podnosi primjesu žalosti.
Odgovaram: iz ljubavi se uzrokuje dvostruka radost o Bogu, kako je gore rečeno. Jedna doista glavna, koja je svojstvena ljubavi, kojom se naime radujemo božanskomu dobru promatranom u sebi. I takva radost ljubavi ne podnosi primjesu žalosti, kao što ni ono dobro o kojemu se raduje ne može imati nikakvu primjesu zla. I zato apostol veli u Fil 4: „Radujte se u Gospodinu uvijek“. Druga je pak radost ljubavi kojom se tko raduje božanskomu dobru prema tome kako ga mi primamo. To se pak primanje može spriječiti nečim protivnim. I zato s te strane radost ljubavi može imati primjesu žalosti, ukoliko se naime netko žalosti zbog onoga što se protivi primanju božanskoga dobra bilo u nama bilo u bližnjima, koje ljubimo kao same sebe.
Odgovor na 1. prigovor: plač bližnjega nije doli zbog nekoga zla. Svako pak zlo uključuje nedostatak dioništva u najvišem dobru. I zato utoliko ljubav čini da suosjećamo s bližnjim ukoliko je u njemu spriječeno sudioništvo u božanskom dobru.
Odgovor na 2. prigovor: grijesi dijele između nas i Boga, kako se veli u Iz 59. I zato je to razlog žalovanja zbog prošlih grijeha naših, ili također tuđih, ukoliko smo po njima spriječeni od dioništva u božanskom dobru.
Odgovor na 3. prigovor: premda u boravku ove bijede na neki način sudjelujemo u božanskom dobru po spoznaji i ljubavi, ipak bijeda ovoga života sprječava od savršenoga dioništva u božanskom dobru, kakvo će biti u domovini. I zato i ta žalost kojom tko tuguje zbog odgađanja slave pripada zapreci sudioništva u božanskom dobru.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.