Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 28, a. 1

Je li radost učinak ljubavi

Prigovor 1. Čini se da radost nije učinak ljubavi u nama. Iz odsutnosti se naime ljubljene stvari više rađa žalost nego radost. Ali Bog, koga po ljubavi ljubimo, odsutan nam je dokle god u ovome životu živimo: „jer dokle god smo u tijelu, iseljeni smo od Gospodina“, kako se veli u 2 Kor 5. Dakle, ljubav u nama više uzrokuje žalost nego radost.

Prigovor 2. Nadalje, po ljubavi ponajviše zaslužujemo blaženstvo. Ali među onim po čemu zaslužujemo blaženstvo postavlja se žalovanje, koje pripada žalosti, prema onome iz Mt 5: „Blaženi koji tuguju, jer će se utješiti“. Dakle, više je učinak ljubavi žalost nego radost.

Prigovor 3. Nadalje, ljubav je krepost različita od nade, kako je očito iz gore rečenoga. Ali radost se uzrokuje iz nade, prema onome iz Rim 12: „U nadi budite radosni“. Dakle, ne uzrokuje se iz ljubavi.

Naprotiv, kako se veli u Rim 5: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“. Ali radost se u nama uzrokuje od Duha Svetoga, prema onome iz Rim 14: „Kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetom“. Dakle, ljubav je uzrok radosti.

Odgovaram: kako je gore rečeno kada se raspravljalo o strastima, iz ljubavi proizlazi i radost i žalost, no na suprotan način. Radost se naime iz ljubavi uzrokuje ili zbog prisutnosti ljubljenoga dobra; ili također zbog toga što u samome ljubljenom dobru postoji i čuva se njegovo vlastito dobro. I ovo drugo ponajviše pripada ljubavi dobrohotnosti, po kojoj se netko raduje zbog prijatelja koji dobro stoji, čak i ako je odsutan. Obratno pak iz ljubavi slijedi žalost ili zbog odsutnosti ljubljenoga; ili zbog toga što je onaj komu želimo dobro lišen svojega dobra, ili pritisnut nekim zlom. Ljubav je pak ljubav prema Bogu, čije je dobro nepromjenjivo, jer on sam jest svoja dobrota. I po tome samome što se ljubi nalazi se u onome koji ljubi po svojemu najplemenitijem učinku, prema onome iz 1 Iv 4: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“. I zato se duhovna radost, koja se ima o Bogu, uzrokuje iz ljubavi.

Odgovor na 1. prigovor: dokle god smo u tijelu kaže se da smo iseljeni od Gospodina u usporedbi s onom prisutnošću kojom je nekima prisutan po gledanju lika; stoga i apostol ondje dodaje: „po vjeri naime hodimo, a ne po gledanju“. Prisutan je pak onima koji ga ljube i u ovome životu po prebivanju milosti.

Odgovor na 2. prigovor: žalovanje koje zaslužuje blaženstvo odnosi se na ono što se protivi blaženstvu. Stoga je istoga smisla to da se takvo žalovanje uzrokuje iz ljubavi kao i duhovna radost o Bogu, jer je istoga smisla radovati se nekomu dobru i žalostiti se zbog onoga što mu se protivi.

Odgovor na 3. prigovor: o Bogu može postojati duhovna radost na dva načina: na jedan način, prema tome što se radujemo božanskomu dobru promatranom u sebi; na drugi način, prema tome što se radujemo božanskomu dobru ukoliko ga mi primamo. Prva je pak radost bolja, i ona proizlazi prvenstveno iz ljubavi. No druga radost proizlazi također i iz nade, po kojoj očekujemo uživanje u božanskom dobru. Premda se i samo uživanje, bilo savršeno bilo nesavršeno, postiže prema mjeri ljubavi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.