II-II, q. 25, a. 7
Ljube li grješnici same sebe
Prigovor 1. Čini se da grješnici ljube sami sebe. Jer ono što je počelo grijeha ponajviše se nalazi u grješnicima. Ali sebeljublje je počelo grijeha, Augustin naime veli u XIV. knjizi De civitate Dei da ono stvara babilonsku državu. Dakle, grješnici ponajviše ljube sami sebe.
Prigovor 2. Nadalje, grijeh ne dokida narav. Ali svakomu iz njegove naravi pripada da ljubi samoga sebe, pa i nerazumna stvorenja naravno teže za vlastitim dobrom, kao što je očuvanje svoga bitka i drugo tome slično. Dakle, grješnici ljube sami sebe.
Prigovor 3. Nadalje, „svima je dobro ljubazno“, kako veli Dionizije u 4. poglavlju De divinis nominibus. Ali mnogi grješnici smatraju sebe dobrima. Dakle, mnogi grješnici ljube sami sebe.
Naprotiv, veli se u Ps: „Tko ljubi nepravdu, mrzi svoju dušu“.
Odgovaram: ljubiti samoga sebe na jedan je način zajedničko svima; na drugi način svojstveno je dobrima; na treći način svojstveno je zlima. Jer to da tko ljubi ono što smatra da sam jest, to je zajedničko svima. Za čovjeka se pak kaže da nešto jest na dva načina. Na jedan način, prema svojoj supstanciji i naravi. I prema tome svi smatraju općim dobrom da jesu ono što jesu, naime složeni od duše i tijela. I tako također svi ljudi, dobri i zli, ljube sami sebe, ukoliko ljube očuvanje samih sebe. Na drugi način čovjek se naziva nečim prema onome što je glavno, kao što se poglavar grada naziva gradom; stoga ono što čine poglavari, kaže se da čini grad. Tako pak ne smatraju svi da jesu ono što jesu. Glavno je naime u čovjeku razumni um, dok je drugotno osjetilna i tjelesna narav, od kojih prvo apostol naziva nutarnjim čovjekom, a drugo vanjskim, kako je očito u 2 Kor 4. Dobri pak smatraju glavnim u samima sebi razumnu narav, to jest nutarnjega čovjeka, stoga prema tome smatraju da jesu ono što jesu. Zli pak smatraju glavnim u samima sebi osjetilnu i tjelesnu narav, to jest vanjskoga čovjeka. Stoga ne spoznajući ispravno same sebe, ne ljube uistinu same sebe, nego ljube ono što smatraju da sami jesu. Dobri pak, uistinu spoznajući same sebe, uistinu ljube same sebe. I to Filozof dokazuje u IX. knjizi Ethicae po pet značajki koje su svojstvene prijateljstvu. Svaki naime prijatelj prvo želi da njegov prijatelj bude i živi; drugo, želi mu dobra; treće, čini mu dobro; četvrto, s njime ugodno živi zajedno; peto, slaže se s njime, kao radujući se i žalosteći se zbog istih stvari. I prema tome dobri ljube sami sebe s obzirom na nutarnjega čovjeka, jer također žele da se on očuva u svojoj cjelovitosti; i žele mu njegova dobra, koja su duhovna dobra; i također ulažu trud da ih postignu; i ugodno se vraćaju k vlastitome srcu, jer ondje nalaze i dobre misli u sadašnjosti, i spomen na prošla dobra, i nadu u buduća dobra, iz čega nastaje užitak; slično također ne trpe u samima sebi neslaganje volje, jer čitava njihova duša teži k jednome. Obratno pak zli ne žele očuvati cjelovitost nutarnjega čovjeka; niti teže za njegovim duhovnim dobrima; niti za to rade; niti im je ugodno sa sobom živjeti zajedno vraćajući se k srcu, jer ondje nalaze zla i sadašnja i prošla i buduća, koja gnušaju; niti se također sami sa sobom slažu, zbog grizodušja, prema onome iz Ps: „Pokarat ću te i stavit ću ti pred lice tvoje“. I po istome se može dokazati da zli ljube sami sebe prema pokvarenosti vanjskoga čovjeka. Tako pak dobri ne ljube sami sebe.
Odgovor na 1. prigovor: sebeljublje koje je počelo grijeha jest ono koje je svojstveno zlima, dopirući sve do prezira Boga, kako se ondje veli, jer zli tako žele i vanjska dobra da duhovna preziru.
Odgovor na 2. prigovor: naravna ljubav, iako se ne oduzima u cijelosti zlima, ipak se u njima izopačuje na već rečeni način.
Odgovor na 3. prigovor: zli, ukoliko sebe smatraju dobrima, tako donekle sudjeluju u sebeljublju. Pa ipak to nije istinska ljubav prema sebi, nego prividna. Koja također nije moguća u onima koji su vrlo zli.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.