II-II, q. 25, a. 11
Treba li demone
Prigovor 1. Čini se da demone trebamo ljubiti iz ljubavi. Anđeli su nam naime bližnji ukoliko imamo zajedništvo s njima u razumnom umu. Ali i demoni tako imaju zajedništvo s nama, jer naravni darovi u njima ostaju netaknuti, naime bitak, život i umno djelovanje, kako se veli u 4. poglavlju De divinis nominibus. Dakle, moramo demone ljubiti iz ljubavi.
Prigovor 2. Nadalje, demoni se razlikuju od blaženih anđela po razlici grijeha, kao i grješni ljudi od pravednika. Ali pravedni ljudi iz ljubavi ljube grješnike. Dakle, i iz ljubavi moraju ljubiti demone.
Prigovor 3. Nadalje, oni od kojih nam se pružaju dobročinstva moraju biti od nas ljubljeni iz ljubavi kao bližnji, kako je očito iz navedenoga Augustinova autoriteta. Ali demoni su nam u mnogome korisni, dok nas iskušavajući pletu za nas vijence, kako veli Augustin u XI. knjizi De civitate Dei. Dakle, demone treba ljubiti iz ljubavi.
Naprotiv, veli se u Iz 28: „Raskinut će se vaš savez sa smrću i vaš ugovor s podzemljem neće opstati“. Ali savršenstvo mira i saveza biva po ljubavi. Dakle, prema demonima, koji su stanovnici pakla i provoditelji smrti, ne smijemo imati ljubav.
Odgovaram: kako je gore rečeno, u grješnicima iz ljubavi moramo ljubiti narav, a mrziti grijeh. U imenu pak demona označuje se narav izobličena grijehom. I zato demone iz ljubavi ne treba ljubiti. Pa ako se i ne gleda strogo na ime, te se pitanje odnosi na one duhove koji se nazivaju demonima, treba li ih ljubiti iz ljubavi, valja odgovoriti, prema rečenome, da se nešto iz ljubavi ljubi na dva načina. Na jedan način, kao onaj prema komu se ima prijateljstvo. I tako prema tim duhovima prijateljstvo ljubavi ne možemo imati. Pripada naime pojmu prijateljstva da svojim prijateljima želimo dobro. No ono dobro vječnoga života koje gleda ljubav, onim duhovima koje je Bog vječno prokleo ne možemo iz ljubavi željeti, jer bi se to protivilo Božjoj ljubavi, po kojoj odobravamo njegovu pravednost. Na drugi način ljubi se nešto kao ono za što želimo da ostane kao dobro drugoga, na koji način iz ljubavi ljubimo nerazumna stvorenja, ukoliko želimo da ostanu na slavu Božju i korist ljudima, kako je gore rečeno. I na taj način možemo i narav demonâ ljubiti iz ljubavi, ukoliko naime želimo da se ti duhovi u svojim naravnim svojstvima očuvaju na slavu Božju.
Odgovor na 1. prigovor: um anđela nema nemogućnost za posjedovanje vječnoga blaženstva, kao što ima um demonâ. I zato se prijateljstvo ljubavi, koje se temelji na zajedništvu vječnoga života više nego na zajedništvu naravi, ima prema anđelima, a ne prema demonima.
Odgovor na 2. prigovor: grješni ljudi u ovome životu imaju mogućnost prispijeća k vječnomu blaženstvu. Što nemaju oni koji su u paklu osuđeni; o kojima je, što se toga tiče, isti smisao kao i o demonima.
Odgovor na 3. prigovor: korist koja nam dolazi od demonâ nije iz njihove nakane, nego iz poretka božanske providnosti. I zato se time ne privodimo k tome da imamo prijateljstvo s njima, nego k tome da budemo Božji prijatelji, koji njihovu opaku nakanu obraća na našu korist.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.