II-II, q. 24, a. 1
Je li ljubav u volji kao u subjektu
Prigovor 1. Čini se da volja nije subjekt ljubavi. Ljubav je, naime, određeno voljenje. No voljenje je, prema Filozofu, u požudnom dijelu. Dakle, i ljubav je u požudnom, a ne u volji.
Prigovor 2. Nadalje, ljubav je najglavnija od kreposti, kako je gore rečeno. No subjekt je kreposti razum. Dakle, čini se da je ljubav u razumu, a ne u volji.
Prigovor 3. Nadalje, ljubav se proteže na sve ljudske čine, prema onome iz 1 Kor posl.: „sva vaša neka budu u ljubavi“. No počelo je ljudskih čina slobodna volja. Dakle, čini se da je ljubav ponajviše u slobodnoj volji kao u subjektu, a ne u volji.
Naprotiv, objekt je ljubavi dobro, što je također objekt volje. Dakle, ljubav je u volji kao u subjektu.
Odgovaram: budući da je dvostruka težnja, naime osjetilna i umna, koja se naziva voljom, kako je navedeno u prvome dijelu; objekt je obiju dobro, ali na različit način. Naime, objekt osjetilne težnje jest dobro zahvaćeno osjetilom, a objekt umne težnje, ili volje, jest dobro pod općim vidom dobra, kako je shvatljivo razumom. Objekt pak ljubavi nije neko osjetilno dobro, nego božansko dobro, koje se spoznaje samo razumom. I stoga subjekt ljubavi nije osjetilna težnja, nego umna težnja, to jest volja.
Odgovor na 1. prigovor: požudno je dio osjetilne težnje, a ne umne težnje, kako je pokazano u prvome dijelu. Odatle ljubav koja je u požudnom jest ljubav prema osjetilnom dobru. K božanskomu pak dobru, koje je razumljivo, požudno se ne može protegnuti, nego samo volja. I stoga požudno ne može biti subjekt ljubavi.
Odgovor na 2. prigovor: i volja je, prema Filozofu, u III. De anima, u razumu. I stoga po tome što je ljubav u volji, nije tuđa razumu. Ipak razum nije pravilo ljubavi, kao ljudskih kreposti, nego se ona ravna po Božjoj mudrosti, i nadilazi pravilo ljudskoga razuma, prema onome iz Ef 3: „Kristovu ljubav koja nadilazi spoznaju“. Odatle nije u razumu niti kao u subjektu, poput razboritosti; niti kao u onome što ravna, poput pravednosti ili umjerenosti; nego samo po određenoj srodnosti volje s razumom.
Odgovor na 3. prigovor: slobodna volja nije druga moć od volje, kako je rečeno u prvome dijelu. Pa ipak ljubav nije u volji prema naravi slobodne volje, čiji je čin birati; „izbor je naime onoga što vodi k cilju, a volja je samoga cilja“, kako se kaže u III. Ethic. Odatle za ljubav, čiji je objekt konačni cilj, prije treba reći da je u volji nego u slobodnoj volji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.