Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 23, a. 8

Je li oblik kreposti

Prigovor 1. Čini se da ljubav nije oblik kreposti. Oblik je, naime, neke stvari ili uzoran ili bitan. No ljubav nije uzorni oblik drugih kreposti, jer bi tako trebalo da druge kreposti budu iste vrste s njome. Slično također nije ni bitni oblik drugih kreposti, jer se ne bi razlikovala od drugih. Dakle, nipošto nije oblik kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, ljubav se uspoređuje s drugim krepostima kao korijen i temelj, prema onome iz Ef 3: „u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“. No korijen ili temelj nema narav oblika, nego radije narav tvari, jer je prvi dio u postanku. Dakle, ljubav nije oblik kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, oblik i cilj i djelatnik ne podudaraju se u istome po broju, kako je očito u II. Physic. No za ljubav se kaže da je cilj i majka kreposti. Dakle, ne treba se nazivati oblikom kreposti.

Naprotiv, Ambrozije kaže da je ljubav oblik kreposti.

Odgovaram: u moralnim se stvarima oblik čina promatra poglavito sa strane cilja, čemu je razlog taj što je počelo moralnih čina volja, čiji je objekt i kao oblik sam cilj. Uvijek pak oblik čina slijedi oblik djelatnika. Odatle treba da u moralnim stvarima ono što činu daje usmjerenost prema cilju, daje mu i oblik. Bjelodano je pak prema navedenome da se po ljubavi čini svih drugih kreposti usmjeruju prema konačnom cilju. I prema tome ona daje oblik činima svih drugih kreposti. I utoliko se naziva oblikom kreposti, jer se i same kreposti nazivaju u usmjerenosti prema oblikovanim činima.

Odgovor na 1. prigovor: za ljubav se kaže da je oblik drugih kreposti ne uistinu uzorno ili bitno, nego radije djelatno, utoliko naime što svima nameće oblik prema navedenom načinu.

Odgovor na 2. prigovor: ljubav se uspoređuje s temeljem i korijenom utoliko što se po njoj podržavaju i hrane sve druge kreposti, a ne prema razlogu po kojemu temelj i korijen imaju narav tvarnoga uzroka.

Odgovor na 3. prigovor: za ljubav se kaže da je cilj drugih kreposti jer sve druge kreposti usmjeruje k svojemu cilju. I jer je majka ona koja u sebi začinje od drugoga, iz toga se razloga naziva majkom drugih kreposti, jer iz težnje za konačnim ciljem začinje čine drugih kreposti, nalažući ih.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.