II-II, q. 23, a. 5
Je li jedna krepost
Prigovor 1. Čini se da ljubav nije jedna krepost. Habitusi se naime razlikuju prema objektima. No dva su objekta ljubavi, Bog i bližnji, koji se beskonačno razlikuju jedan od drugoga. Dakle, ljubav nije jedna krepost.
Prigovor 2. Nadalje, različiti vidovi objekta čine habitus različitim, čak i ako je objekt stvarno isti, kako je očito iz gore rečenoga. No mnogi su razlozi ljubljenja Boga, jer smo zbog svakoga pojedinog njegova primljenog dobročinstva dužnici njegove ljubavi. Dakle, ljubav nije jedna krepost.
Prigovor 3. Nadalje, pod ljubavlju se uključuje prijateljstvo prema bližnjemu. No Filozof, u VIII. Ethic., postavlja različite vrste prijateljstva. Dakle, ljubav nije jedna krepost, nego se umnaža u različite vrste.
Naprotiv, kao što je objekt vjere Bog, tako je i ljubavi. No vjera je jedna krepost, zbog jedinstva božanske istine, prema onome iz Ef 4: „jedna vjera“. Dakle, i ljubav je jedna krepost, zbog jedinstva božanske dobrote.
Odgovaram: ljubav je, kako je rečeno, određeno čovjekovo prijateljstvo s Bogom. Različite pak vrste prijateljstava uzimaju se uistinu na jedan način prema različitosti cilja, i prema tome se nazivaju tri vrste prijateljstva: naime prijateljstvo iz koristi, iz ugode i iz čestitosti. Na drugi način prema različitosti zajedništava u kojima se prijateljstva temelje, kao što je jedna vrsta prijateljstva među rođacima, a druga među sugrađanima ili suputnicima, od kojih se jedno temelji na naravnom zajedništvu, druga na građanskom zajedništvu ili zajedništvu putovanja; kako je očito po Filozofu, u VIII. Ethic. Ni na jedan pak od tih načina ljubav se ne može podijeliti na više. Cilj je naime ljubavi jedan, naime božanska dobrota. Jedno je također i zajedništvo vječnoga blaženstva, na kojemu se to prijateljstvo temelji. Odatle preostaje da je ljubav jednostavno jedna krepost, koja nije podijeljena na više vrsta.
Odgovor na 1. prigovor: taj bi razlog izravno stajao kad bi Bog i bližnji podjednako bili objekti ljubavi. No to nije istinito, nego je Bog glavni objekt ljubavi, a bližnji se iz ljubavi ljubi radi Boga.
Odgovor na 2. prigovor: ljubavlju se Bog ljubi radi njega samoga. Odatle se jedan jedini razlog ljubljenja poglavito promatra u ljubavi, naime božanska dobrota, koja je njegova supstancija, prema onome iz Psaltira: „hvalite Gospodina, jer je dobar“. Drugi pak razlozi koji potiču na ljubljenje, ili čine dug ljubavi, jesu drugotni i koji slijede iz prvoga.
Odgovor na 3. prigovor: u ljudskom prijateljstvu, o kojemu govori Filozof, različit je cilj i različito zajedništvo. Što u ljubavi nema mjesta, kako je rečeno. I stoga nije jednak razlog.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.