Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 23, a. 4

Je li posebna krepost

Prigovor 1. Čini se da ljubav nije posebna krepost. Jer Jeronim kaže: „da ukratko obuhvatim svaku definiciju kreposti, krepost je ljubav kojom se ljubi Bog i bližnji“. A Augustin kaže, u knjizi De moribus Ecclesiae, da je „krepost red ljubavi“. No nijedna se posebna krepost ne stavlja u definiciju opće kreposti. Dakle, ljubav nije posebna krepost.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se proteže na djela svih kreposti ne može biti posebna krepost. No ljubav se proteže na djela svih kreposti, prema onome iz 1 Kor 13: „ljubav je strpljiva, dobrostiva je“, i tako dalje. Proteže se također na sva ljudska djela, prema onome iz 1 Kor posl.: „sva vaša djela neka budu u ljubavi“. Dakle, ljubav nije posebna krepost.

Prigovor 3. Nadalje, zakonske zapovijedi odgovaraju činima kreposti. No Augustin, u knjizi De perfectione iustitiae hominis, kaže da je „opća zapovijed: ljubi; a opća zabrana: ne poželi“. Dakle, ljubav je opća krepost.

Naprotiv, ništa se općenito ne pribraja posebnomu. No ljubav se pribraja posebnim krepostima, naime vjeri i nadi, prema onome iz 1 Kor 13: „a sada ostaju vjera, nada, ljubav, to troje“. Dakle, ljubav je posebna krepost.

Odgovaram: čini i habitusi specificiraju se po objektima, kako je očito iz gore rečenoga. Vlastiti je pak objekt ljubavi dobro, kako je gore navedeno. I stoga gdje je poseban vid dobra, ondje je poseban vid ljubavi. Božansko pak dobro, utoliko što je objekt blaženstva, ima poseban vid dobra. I stoga je čin ljubavi, koji je ljubav prema tom dobru, posebna ljubav. Odatle je i ljubav posebna krepost.

Odgovor na 1. prigovor: ljubav se stavlja u definiciju svake kreposti ne zato što bi bitno bila svaka krepost, nego zato što o njoj na neki način ovise sve kreposti, kako će se dolje reći. Kao što se i razboritost stavlja u definiciju moralnih kreposti, kako je očito u II. i VI. Ethic., stoga što moralne kreposti ovise o razboritosti.

Odgovor na 2. prigovor: krepost ili umijeće kojemu pripada konačni cilj nalaže krepostima ili umijećima kojima pripadaju drugi, sporedni ciljevi, kao što vojničko nalaže konjaničkomu, kako se kaže u I. Ethic. I stoga, budući da ljubav ima za objekt konačni cilj ljudskoga života, naime vječno blaženstvo, stoga se proteže na čine čitavoga ljudskoga života na način naloga, ne kao da neposredno izvršava sve čine kreposti.

Odgovor na 3. prigovor: za zapovijed o ljubljenju kaže se da je opća zapovijed jer se na nju svode sve druge zapovijedi kao na cilj, prema onome iz 1 Tim 1: „cilj je zapovijedi ljubav“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.