II-II, q. 23, a. 3
Je li krepost
Prigovor 1. Čini se da ljubav nije krepost. Ljubav je, naime, određeno prijateljstvo. No prijateljstvo filozofi ne postavljaju kao krepost, kako je očito u knjizi Ethica, niti se ubraja među moralne niti među umne kreposti. Dakle, niti ljubav nije krepost.
Prigovor 2. Nadalje, krepost je vrhunac moći, kako se kaže u I. De caelo. No ljubav nije vrhunac, nego radije radost i mir. Dakle, čini se da ljubav nije krepost, nego radije radost i mir.
Prigovor 3. Nadalje, svaka je krepost određeni akcidentalan habitus. No ljubav nije akcidentalan habitus, budući da je plemenitija od same duše; nijedan pak akcident nije plemenitiji od subjekta. Dakle, ljubav nije krepost.
Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De moribus Ecclesiae: „ljubav je krepost koja nas, budući da je naše najispravnije nagnuće, sjedinjuje s Bogom, kojom njega ljubimo“.
Odgovaram: ljudski čini imaju dobrotu prema tome što se ravnaju prema dužnom pravilu i mjeri; i stoga se ljudska krepost, koja je počelo svih dobrih čina čovjeka, sastoji u dosezanju pravila ljudskih čina. Koje je uistinu dvostruko, kako je gore rečeno: naime, ljudski razum i sam Bog. Odatle kao što se moralna krepost definira time što je prema ispravnom razumu, kako je očito u II. Ethic., tako također i dosezanje Boga uspostavlja narav kreposti, kao što je također gore rečeno o vjeri i nadi. Odatle, budući da ljubav doseže Boga, jer nas sjedinjuje s Bogom, kako je očito po navedenom Augustinovu autoritetu, dosljedno je da je ljubav krepost.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof u VIII. Ethic. ne niječe da je prijateljstvo krepost, nego kaže da je krepost ili s krepošću. Moglo bi se naime reći da je moralna krepost oko djelovanjâ koja su prema drugome, pod drugim ipak vidom nego pravednost. Jer pravednost je oko djelovanjâ koja su prema drugome pod vidom zakonskoga duga, a prijateljstvo pod vidom nekoga prijateljskoga i moralnoga duga, ili radije pod vidom besplatnoga dobročinstva, kako je očito po Filozofu, u VIII. Ethic. Može se ipak reći da nije po sebi od drugih različita krepost. Nema naime narav hvalevrijednoga i čestitoga osim iz objekta, prema tome naime što se temelji na čestitosti kreposti, što je očito iz toga što svako prijateljstvo nema narav hvalevrijednoga i čestitoga, kao što je očito u prijateljstvu iz ugodnoga i korisnoga. Odatle je krjeposno prijateljstvo radije nešto što slijedi iz kreposti nego što bi bilo krepost. Niti je slično s ljubavlju, koja se ne temelji poglavito na ljudskoj kreposti, nego na božanskoj dobroti.
Odgovor na 2. prigovor: istoj kreposti pripada nekoga ljubiti i radovati se zbog njega; radost naime slijedi ljubav, kako je gore navedeno kad se raspravljalo o strastima. I stoga se radije postavlja kao krepost ljubav nego radost, koja je učinak ljubavi. Krajnje pak što se postavlja u naravi kreposti ne uključuje red učinka, nego radije red nekoga nadmašivanja, kao što stotinu libri nadmašuje šezdeset.
Odgovor na 3. prigovor: svaki je akcident prema svojemu bitku niži od supstancije, jer je supstancija biće po sebi, a akcident u drugome. No prema naravi svoje vrste, onaj akcident koji se uzrokuje iz načelâ subjekta jest manje dostojan od subjekta, kao učinak od uzroka. Akcident pak koji se uzrokuje iz sudioništva neke više naravi dostojniji je od subjekta, utoliko što je sličnost više naravi, kao svjetlost prozirnoga tijela. I na taj je način ljubav dostojnija od duše, utoliko što je određeno sudioništvo Duha Svetoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.