Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 21, a. 3

Čemu se suprotstavlja

Prigovor 1. Čini se da se preuzetnost više suprotstavlja strahu negoli nadi. Jer se neurednost straha suprotstavlja ispravnom strahu. No čini se da preuzetnost pripada neurednosti straha, jer se veli u Mudr 17: „uvijek preuzetno sudi okrutna smućena savjest“; i ondje se veli da je strah pomoć preuzetnosti. Dakle, preuzetnost se suprotstavlja strahu više negoli nadi.

Prigovor 2. Nadalje, suprotnosti su one koje su najviše udaljene. No preuzetnost je više udaljena od straha negoli od nade, jer preuzetnost uključuje pokret prema stvari, kao i nada; a strah pokret od stvari. Dakle, preuzetnost se više suprotstavlja strahu negoli nadi.

Prigovor 3. Nadalje, preuzetnost posve isključuje strah, no ne isključuje posve nadu, nego samo ispravnost nade. Budući da su dakle suprotnosti one koje se međusobno dokidaju, čini se da se preuzetnost više suprotstavlja strahu negoli nadi.

Naprotiv, dvije međusobno suprotstavljene mane suprotstavljaju se jednoj kreposti, kao plašljivost i smionost hrabrosti. Ali grijeh preuzetnosti suprotstavlja se grijehu očaja, koji se neposredno suprotstavlja nadi. Dakle, čini se da se i preuzetnost neposrednije suprotstavlja nadi.

Odgovaram: kako Augustin veli u IV. knjizi Contra Iulianum: „svim krepostima nisu samo mane očitom razdiobom suprotne, kao razboritosti nepromišljenost, nego i na neki način bliske, ne po istini, nego po nekom varavom izgledu slične, kao razboritosti lukavstvo“. I to također Filozof veli u II. knjizi Ethicae, da krepost ima veću podudarnost s jednom od suprotstavljenih mana negoli s drugom, kao umjerenost s neosjetljivošću i hrabrost sa smionošću. Preuzetnost dakle ima očitu suprotstavljenost prema strahu, ponajprije ropskom, koji gleda na kaznu što proizlazi iz Božje pravednosti, a čijem se otpuštenju preuzetnost nada. No po nekoj lažnoj sličnosti više se suprotstavlja nadi, jer uključuje neku neurednu nadu u Boga. A budući da se neposrednije suprotstavljaju ona koja su istoga roda negoli ona koja su različitih rodova (jer su suprotnosti u istom rodu), stoga se preuzetnost neposrednije suprotstavlja nadi negoli strahu: naime, oboje gleda na isti objekt na koji se oslanja, no nada uredno, a preuzetnost neuredno.

Odgovor na 1. prigovor: kao što se nada u nepravom smislu veli o zlu, a u pravom smislu o dobru, tako i preuzetnost. I na taj se način neurednost straha naziva preuzetnošću.

Odgovor na 2. prigovor: suprotnosti su one koje su najviše udaljene u istom rodu. A preuzetnost i nada uključuju pokret istoga roda, koji može biti ili uredan ili neuredan. I zato se preuzetnost neposrednije suprotstavlja nadi negoli strahu, jer se nadi suprotstavlja po vlastitoj razlici, kao neuredno urednom; a strahu se suprotstavlja po razlici svojega roda, naime pokreta nade.

Odgovor na 3. prigovor: budući da se preuzetnost suprotstavlja strahu oprečnošću roda, a kreposti nade oprečnošću razlike, zato preuzetnost posve isključuje strah i prema rodu, dok nadu ne isključuje osim s obzirom na razliku, isključujući njezinu uređenost.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.