II-II, q. 2, a. 7
Je li imati izričitu vjeru o Kristu uvijek nužno za spasenje
Prigovor 1. Čini se da vjerovati izričito Kristovo otajstvo nije od nužnosti spasenja kod svih. Čovjek naime nije dužan izričito vjerovati ono što anđeli ne znaju, jer razlaganje vjere biva po božanskoj objavi, koja k ljudima dolazi posredstvom anđela, kako je rečeno. Ali i anđeli nisu poznavali otajstvo utjelovljenja, stoga su pitali u Ps: „Tko je taj kralj slave?“; i u Iz 63: „Tko je taj što dolazi iz Edoma?“, kako Dionizije tumači u VII. poglavlju Cael. Hier. Dakle, na izričito vjerovanje otajstva utjelovljenja ljudi nisu bili obvezani.
Prigovor 2. Nadalje, bjelodano je da je blaženi Ivan Krstitelj bio od većih, i nadasve blizak Kristu, o kojemu Gospodin veli u Mt 11 da „između rođenih od žena ne usta veći od njega“. Ali čini se da Ivan Krstitelj nije Kristovo otajstvo izričito spoznao, budući da je od Krista upitao: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga čekamo?“, kako se nalazi u Mt 11. Dakle, nisu bili obvezani ni veći na posjedovanje izričite vjere o Kristu.
Prigovor 3. Nadalje, mnogi su od pogana postigli spasenje po službi anđela, kako Dionizije veli u IX. poglavlju Cael. Hier. Ali pogani nisu imali vjeru o Kristu ni izričitu ni podrazumijevanu, kako se čini, jer im nikakva objava nije bila učinjena. Dakle, čini se da vjerovati izričito Kristovo otajstvo nije svima bilo nužno za spasenje.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De cor. et gratia: „Ona je vjera zdrava kojom vjerujemo da se nijedan čovjek, bilo starije bilo rane dobi, ne oslobađa od zaraze smrti i obveze grijeha osim po jednom posredniku između Boga i ljudi, Isusu Kristu“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, ono vlastito i po sebi pripada objektu vjere po čemu čovjek postiže blaženstvo. A put ljudima za dolaženje k blaženstvu jest otajstvo utjelovljenja i muke Kristove, veli se naime u Dj 4: „Nema drugoga imena dana ljudima u kojemu bi nam se trebalo spasiti“. I zato je otajstvo Kristova utjelovljenja na neki način u svako vrijeme trebalo biti vjerovano kod svih, na različit ipak način prema različitosti vremenâ i osoba. Naime prije stanja grijeha čovjek je imao izričitu vjeru o Kristovu utjelovljenju ukoliko se usmjeravalo na dovršenje slave, ali ne ukoliko se usmjeravalo na oslobođenje od grijeha po muci i uskrsnuću, jer čovjek nije unaprijed znao budući grijeh. Čini se pak da je Kristovo utjelovljenje unaprijed znao po tome što je rekao: „Poradi toga ostavit će čovjek oca i majku i prionut će uza svoju ženu“, kako se nalazi u Post 2; a to Apostol u Ef 5 naziva „velikim otajstvom u Kristu i Crkvi“; koje otajstvo doista nije vjerodostojno da prvi čovjek nije poznavao. Nakon grijeha pak izričito je bilo vjerovano otajstvo Kristovo ne samo što se tiče utjelovljenja nego također što se tiče muke i uskrsnuća, kojima se ljudski rod od grijeha i smrti oslobađa. Inače naime ne bi unaprijed predoznačili Kristovu muku određenim žrtvama i prije zakona i pod zakonom. Kojih su pak žrtava označeno izričito veći spoznavali, dok su manji pod velom onih žrtava, vjerujući da su one božanski uređene o Kristu koji ima doći, na neki način imali zastrtu spoznaju. I kako je gore rečeno, ono što pripada Kristovim otajstvima utoliko su razgovijetnije spoznavali ukoliko su Kristu bili bliži. Nakon vremena pak objavljene milosti kako veći tako i manji dužni su imati izričitu vjeru o Kristovim otajstvima; ponajprije što se tiče onoga što se u Crkvi uobičajeno svečano slavi i javno predlaže, kao što su članci utjelovljenja, o kojima je gore rečeno. Druga pak istančana razmatranja oko članaka utjelovljenja neki su dužni više ili manje izričito vjerovati prema tome kako odgovara staležu i službi svakoga pojedinoga.
Odgovor na 1. prigovor: „Anđelima nije posve bilo skriveno otajstvo kraljevstva Božjega“, kako Augustin veli u V Super Gen. ad litt. Neke su ipak razloge ovoga otajstva savršenije spoznali po tome što je Krist objavio.
Odgovor na 2. prigovor: Ivan Krstitelj nije pitao o dolasku Krista u tijelu kao da bi to ne znao, budući da je to sam izričito ispovjedio govoreći: „Ja vidjeh i posvjedočih da je on Sin Božji“, kako se nalazi u Iv 1. Stoga nije rekao: Jesi li ti onaj koji je došao?, nego: „Jesi li ti onaj koji ima doći?“, pitajući o budućem, a ne o prošlom. Slično ne treba vjerovati da nije znao kako on ima doći na muku, on je naime sam rekao: „Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta“, naviještajući njegovo buduće žrtvovanje; a uz to su drugi proroci prije to prorekli, kako je ponajprije bjelodano u Iz 53. Može se dakle reći, kako Grgur veli, da je pitao ne znajući hoće li u vlastitoj osobi sići u pakao. Znao je pak da se moć njegove muke ima protegnuti sve do onih koji su se u limbu zadržavali, prema onome iz Zah 9: „Ti također u krvi svojega saveza izveo si sužnje iz jame u kojoj nema vode“. Niti je to bio dužan izričito vjerovati, prije negoli se ispunilo, da bi on sam po sebi trebao sići. Ili se može reći, kako Ambrozije veli na Luku, da nije pitao iz sumnje ili neznanja, nego ponajprije iz pobožnosti. Ili se može reći, kako Krizostom veli, da nije pitao kao da bi sam ne znao, nego da bi se po Kristu zadovoljilo njegovim učenicima. Stoga je i Krist za pouku učenikâ odgovorio, pokazujući znakove djelâ.
Odgovor na 3. prigovor: mnogima je od pogana bila učinjena objava o Kristu, kako je bjelodano po onome što su prorekli. Naime u Job 19 veli se: „Znam da otkupitelj moj živi“. Sibila je također prorekla neke stvari o Kristu, kako Augustin veli. Nalazi se također u rimskim povijestima da je u vrijeme cara Konstantina i njegove majke Irene nađen neki grob u kojemu je ležao čovjek imajući zlatnu pločicu na prsima na kojoj bijaše napisano: „Krist će se roditi od Djevice i vjerujem u njega. O sunce, pod vremenima Irene i Konstantina ponovno ćeš me vidjeti“. Ako su pak neki bili spašeni kojima objava nije bila učinjena, nisu bili spašeni bez vjere u posrednika. Jer premda nisu imali izričitu vjeru, imali su ipak podrazumijevanu vjeru u božansku providnost, vjerujući da je Bog osloboditelj ljudi prema načinima koji su njemu ugodni i prema tome kako je on sam nekima koji su istinu spoznali objavio, prema onome iz Job 35: „Koji nas uči više negoli zvijeri zemaljske“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.