Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 2, a. 3

Je li vjerovati nešto iznad naravnoga razuma nužno za spasenje

Prigovor 1. Čini se da vjerovati nije nužno za spasenje. Za spasenje se naime i savršenstvo bilo koje stvari čini da dostaje ono što joj odgovara prema njezinoj naravi. Ali ono što pripada vjeri nadilazi naravni ljudski razum, budući da je neviđeno, kako je gore rečeno. Dakle, vjerovati se ne čini nužnim za spasenje.

Prigovor 2. Nadalje, pogibeljno čovjek pristaje onome u čemu ne može prosuditi je li ono što mu se predlaže istinito ili lažno, prema onome iz Job 12: „Zar uho ne rasuđuje riječi?“ Ali takav sud čovjek ne može imati u onome što pripada vjeri, jer čovjek to ne može svesti na prva načela, po kojima o svemu sudimo. Dakle, pogibeljno je takvome vjeru pokloniti. Vjerovati dakle nije nužno za spasenje.

Prigovor 3. Nadalje, čovjekovo spasenje sastoji se u Bogu, prema onome iz Psalma: „Spasenje je pak pravednika od Gospodina“. Ali „nevidljiva se Božja po onome što je stvoreno umom motre; i vječna njegova moć i božanstvo“, kako se veli u Rim 1. A ono što se motri umom ne vjeruje se. Dakle, nije nužno za spasenje da čovjek nešto vjeruje.

Naprotiv, veli se u Heb 11: „Bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu“.

Odgovaram: u svim se uređenim naravima nalazi da se za savršenstvo niže naravi dvoje stječe: jedno doduše što je prema vlastitom pokretu; a drugo što je prema pokretu više naravi. Kao što se voda prema vlastitom pokretu giba k središtu, a prema pokretu mjeseca giba se oko središta prema plimi i oseci; slično se također putanje planeta gibaju vlastitim pokretima od zapada prema istoku, a pokretom prvoga neba od istoka prema zapadu. Samo pak stvorena razumna narav ima neposredan red prema Bogu. Zato što ostala stvorenja ne dopiru do nečega općega, nego samo do nečega pojedinačnoga, sudjelujući u božanskoj dobroti ili samo u bitku, kao neživa, ili također u životu i spoznaji pojedinačnoga, kao biljke i životinje; a razumna narav, ukoliko spoznaje opći pojam dobra i bića, ima neposredan red prema općem počelu bitka. Savršenstvo dakle razumnoga stvorenja ne sastoji se samo u onome što mu pristoji prema njegovoj naravi, nego također u onome što mu se pridaje iz nekoga nadnaravnog sudioništva u božanskoj dobroti. Stoga je i gore rečeno da se posljednje čovjekovo blaženstvo sastoji u nekom nadnaravnom gledanju Boga. Do kojega pak gledanja čovjek ne može prispjeti osim na način učenika od Boga učitelja, prema onome iz Iv 6: „Svatko tko čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni“. Toga pak učenja čovjek ne postaje dionikom odjednom, nego postupno, prema načinu svoje naravi. No svaki takav učenik mora vjerovati, zato da bi prispio k savršenom znanju, kao što i Filozof veli da učenik mora vjerovati. Stoga, da bi čovjek prispio k savršenom gledanju blaženstva, prethodno se zahtijeva da vjeruje Bogu kao učenik učitelju koji poučava.

Odgovor na 1. prigovor: budući da čovjekova narav ovisi o višoj naravi, za njezino savršenstvo ne dostaje naravna spoznaja, nego se zahtijeva neka nadnaravna, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: kao što čovjek po naravnom svjetlu razuma pristaje uz načela, tako kreposni čovjek po habitusu kreposti ima ispravan sud o onome što odgovara onoj kreposti. I na taj način također po svjetlu vjere koje je božanski uliveno čovjeku, čovjek pristaje onome što pripada vjeri, a ne onome što je suprotno. I zato „nema nikakve pogibelji ni osude onima koji su u Kristu Isusu“, od njega obasjanima po vjeri.

Odgovor na 3. prigovor: nevidljiva Božja na uzvišeniji način, što se tiče većega broja stvari, dohvaća vjera negoli naravni razum polazeći od stvorenja k Bogu. Stoga se veli u Sir 3: „Mnogo toga iznad ljudskoga osjetila pokazano ti je“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.