Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 187, a. 6

Je li im dopušteno nositi odjeću koja je jeftinija od ostalih

Prigovor 1. Čini se da redovnicima nije dopušteno koristiti se lošijim odijelom nego ostalima. Jer prema apostolu, u 1 Sol 5, moramo se uzdržavati od svakog zla. No loš izgled odijela ima izgled zla. Kaže naime Gospodin u Mt 7: „čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu“. I na ono u Otk 6: „gle, konj zelenko“ itd., Glosa kaže: „videći đavao da ne može uspjeti ni otvorenim nevoljama ni otvorenim krivovjerjima, šalje naprijed lažnu braću, koja pod redovničkim odijelom poprimaju narav crnoga i crvenoga konja, kvareći vjeru“. Dakle, čini se da se redovnici ne bi trebali koristiti lošim odijelom.

Prigovor 2. Nadalje, Jeronim kaže Nepocijanu: „tamno“, to jest crno, „odijelo izbjegavaj jednako kao i sjajno. Ukrašenost i prljavštinu treba bježati na jednak način, jer jedno miriše na užitke, a drugo na slavu“. Dakle, čini se da, budući da je isprazna slava teži grijeh nego uporaba užitaka, redovnici, koji moraju težiti k savršenijemu, moraju više izbjegavati loše odijelo nego skupocjeno.

Prigovor 3. Nadalje, redovnici se moraju ponajviše posvetiti djelima pokore. No u djelima pokore ne treba se koristiti vanjskim znakovima žalosti, nego radije znakovima radosti, jer Gospodin kaže u Mt 6: „kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri“; i potom dodaje: „ti pak kad postiš, pomaži glavu svoju i umij lice svoje“. Tumačeći to, Augustin u knjizi De Serm. Dom. in monte kaže: „u ovom poglavlju treba nadasve uočiti da ne samo u sjaju i sjaju tjelesnih stvari, nego i u samoj žalosnoj prljavštini može biti hvalisanja, i to opasnijeg što pod imenom službe Božje obmanjuje“. Dakle, čini se da se redovnici ne bi trebali odijevati u lošije odijelo.

Naprotiv, u Heb 11 apostol kaže: „obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama“, Glosa: „kao Ilija i drugi“. I u Dekretima, XXI, q. IV, kaže se: „ako se nađu oni koji se rugaju onima koji su odjeveni u loše i redovničko odijelo, neka se isprave. U drevna naime vremena svaki se posvećeni čovjek kretao u osrednjem i lošem odijelu“.

Odgovaram: treba reći da, kako Augustin kaže u III De Doct. Christ., u svim vanjskim stvarima nije u krivnji uporaba stvari, nego požuda onoga koji se njima koristi; za čije razlikovanje treba uočiti da se loše ili neuredno odijelo može razmotriti na dva načina. Na jedan način, ukoliko je ono neki znak čovjekova raspoloženja ili stanja, jer, kako se kaže u Sir 19: „odijelo čovjekovo navješćuje o njemu“, i prema tome, loš izgled odijela katkad je znak žalosti. Stoga i ljudi koji su u žalosti običavaju koristiti se lošijim odijelom, kao što se nasuprot tome u vrijeme svetkovine i radosti koriste dotjeranijim odijelom. Stoga se i pokajnici odijevaju u loše odijelo, kako je jasno u Jon 3 o kralju koji se odjenuo u kostrijet; i u 1 Kr 21 o Akabu koji je pokrio svoje tijelo kostrijeću. Katkad je pak znak prezira bogatstva i svjetovnoga sjaja, stoga Jeronim kaže monahu Rustiku: „prljavština odijela znak je čista uma, loša tunika dokazuje prezir svijeta. Tako barem da se duh ne nadima, da se odijelo i govor ne razilaze“. I prema obama ovim razlozima redovnicima priliči loš izgled odijela, jer je redovništvo stanje pokore i prezira svjetovne slave. No to da netko želi to drugima označiti, biva zbog triju razloga. Na jedan način, radi vlastitoga poniženja, jer kao što se od sjaja odijela čovjekov duh uzdiže, tako se od poniznosti odijela ponizuje. Stoga je o Akabu, koji je svoje tijelo odjenuo u kostrijet, Gospodin rekao Iliji: „zar nisi vidio kako se Akab ponizio preda mnom?“, kako se nalazi u 1 Kr 21. Na drugi način, radi primjera drugima. Stoga na ono u Mt 3: „imao je odijelo od devine dlake“ itd., Glosa kaže: „tko propovijeda pokoru, pokazuje odijelo pokore“. Na treći način, radi isprazne slave, kao što Augustin kaže da „u samoj žalosnoj prljavštini može biti hvalisanja“. U prva dakle dva načina hvalevrijedno je koristiti se prezrenim odijelom, a na treći je način to grješno. Na drugi pak način može se razmatrati loše i neuredno odijelo ukoliko proizlazi iz škrtosti ili iz nemara. I tako također pripada poroku.

Odgovor na 1. prigovor: loš izgled odijela sam po sebi nema izgled zla, nego dapače izgled dobra, naime prezira svjetovne slave. I odatle je što zli pod lošim izgledom odijela skrivaju svoju zloću. Stoga Augustin kaže, u knjizi De Serm. Dom. in monte, da „stoga ovce ne smiju mrziti svoje odijelo što se njime ponajviše skrivaju vukovi“.

Odgovor na 2. prigovor: Jeronim ondje govori o lošem odijelu koje se nosi radi ljudske slave.

Odgovor na 3. prigovor: prema Gospodnjem nauku, u djelima svetosti ljudi ne smiju ništa činiti radi pokazivanja. Što se ponajviše događa kada netko čini nešto novo. Stoga Krizostom kaže, na Mateja: „moleći neka ne čini ništa novo što bi ljudi gledali, bilo vičući, bilo udarajući se u prsa, bilo šireći ruke“, jer naime samom novošću čine ljude pozornima na promatranje. Pa ipak, nije svaka novost koja ljude čini pozornima na promatranje za osudu. Može se naime činiti i dobro i loše. Stoga Augustin kaže, u knjizi De Serm. Dom. in monte, da „onaj tko u ispovijedanju kršćanstva neobičnom zapuštenošću i prljavštinom svraća na sebe oči ljudi, budući da to čini dragovoljno, a ne trpi iz potrebe, po ostalim njegovim djelima može se spoznati čini li to iz prezira suvišna dotjerivanja ili iz nekog slavohleplja“. Ponajviše pak čini se da to ne čine iz slavohleplja redovnici, koji nose loše odijelo kao znak svoga staleža, kojim ispovijedaju prezir svijeta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.