II-II, q. 187, a. 2
Je li im dopušteno miješati se u svjetovne poslove
Prigovor 1. Čini se da redovnicima nije dopušteno baviti se svjetovnim poslovima. Kaže se naime u spomenutoj odredbi pape Bonifacija da je „blaženi Benedikt odredio da oni budu lišeni svjetovnih poslova. Što se doista apostolskim spisima i ustanovama svih svetih otaca nalaže ne samo monasima, nego i svim kanonicima“, prema onome u 2 Tim 2: „nijedan koji vojuje za Boga ne zapliće se u svjetovne poslove“. No svim redovnicima predstoji da vojuju za Boga. Dakle, nije im dopušteno obavljati svjetovne poslove.
Prigovor 2. Nadalje, u 1 Sol 4 apostol kaže: „nastojte biti mirni i obavljati svoj posao“, Glosa: „napustivši tuđe, ono što vam je korisno za popravak života“. No redovnici na poseban način preuzimaju nastojanje oko popravka života. Dakle, ne smiju obavljati svjetovne poslove.
Prigovor 3. Nadalje, na ono iz Mt 1: „evo, oni koji se meko oblače u kraljevskim su dvorima“, Jeronim kaže: „time pokazuje da strogi život i oštro propovijedanje moraju izbjegavati kraljevske dvore i kloniti se palača mekušaca“. No potreba svjetovnih poslova navovi čovjeka da posjećuje kraljevske palače. Dakle, redovnicima nije dopušteno baviti se ikakvim svjetovnim poslovima.
Naprotiv, apostol kaže u Rim 16: „preporučujem vam Febu, našu sestru“, a poslije dodaje: „i da joj pomognete u svakom poslu u kojem vas bude trebala“.
Odgovaram: treba reći da je, kako je gore rečeno, stanje redovništva usmjereno na postizanje savršenstva ljubavi. Čemu doista prvenstveno pripada ljubav prema Bogu, a sekundarno ljubav prema bližnjemu. I stoga redovnici prvenstveno i radi sebe samih moraju težiti tome da budu slobodni za Boga. Ako pak bližnjima prijeti potreba, moraju njihove poslove obavljati iz ljubavi, prema onome u Gal 6: „nosite bremena jedan drugoga i tako ćete ispuniti zakon Kristov“, jer i u tome samome što služe bližnjima radi Boga, pokoravaju se božanskoj ljubavi. Stoga se kaže u Jak 1: „bogoštovlje čisto i neokaljano pred Bogom i Ocem jest ovo: pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji“, Glosa, to jest: „pritjecati u pomoć onima koji su bez zaštite u vrijeme potrebe“. Treba dakle reći da vođenje svjetovnih poslova iz pohlepe nije dopušteno ni monasima ni klericima. No iz ljubavi se mogu, uz dužnu umjerenost, miješati u svjetovne poslove, prema dopuštenju poglavara, i poslužujući i upravljajući. Stoga se kaže u dekretima, dist. 88: „sveti je sabor odredio da ubuduće nijedan klerik ne uzima u zakup posjede niti se miješa u svjetovne poslove, osim radi skrbi za siročad ili udovice, ili ako mu možda biskup grada zapovjedi da vodi brigu o crkvenim stvarima“. A isti je razlog za redovnike i klerike, jer se i jednima i drugima podjednako zabranjuju svjetovni poslovi, kako je rečeno.
Odgovor na 1. prigovor: monasima se zabranjuje bavljenje svjetovnim poslovima zbog pohlepe, a ne zbog ljubavi.
Odgovor na 2. prigovor: nije radoznalost, nego ljubav, ako se netko zbog potrebe miješa u poslove.
Odgovor na 3. prigovor: posjećivanje kraljevskih palača radi užitaka, slave ili pohlepe ne priliči redovnicima, ali odlazak u njih zbog pobožnih razloga priliči im. Stoga se kaže u 2 Kr 4 da je Elizej rekao ženi: „imaš li kakav posao i želiš li da govorim kralju ili zapovjedniku vojske?“ Slično također priliči redovnicima odlaziti u kraljevske palače radi njihova ukoravanja i usmjeravanja, kao što je Ivan Krstitelj ukoravao Heroda, kako se kaže u Mt 14.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.