Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 187, a. 1

Je li im dopušteno poučavati, propovijedati i činiti drugo tome slično

Prigovor 1. Čini se da redovnicima nije dopušteno poučavati, propovijedati i činiti drugo tome slično. Kaže se naime u VII, pit. I, u nekoj odredbi Carigradskog sabora: „život monaha ima riječ podložnosti i učenjaštva, a ne poučavanja, ili predsjedanja, ili pasenja drugih“. Jeronim također kaže, Ripariju i Dezideriju: „monah nema službu učitelja, nego onoga koji oplakuje“. Papa Lav također kaže, kako se navodi u XVI, pit. I: „osim Gospodnjih svećenika, nitko neka se ne usudi propovijedati, bio on monah ili laik koji se hvali imenom bilo kakva znanja“. No nije dopušteno prekoračiti vlastitu službu i odredbu Crkve. Dakle, čini se da redovnicima nije dopušteno poučavati, propovijedati i činiti drugo tome slično.

Prigovor 2. Nadalje, u odredbi Nicejskog sabora, koja se nalazi u XVI, pit. I, kaže se ovako: „čvrsto i nerazrješivo svima zapovijedamo da nijedan monah nikome ne podjeljuje pokoru, osim međusobno jedni drugima, kako je pravedno. Mrtvaca neka ne pokapa, osim monaha koji s njim boravi u samostanu, ili ako se slučajno dogodi da ondje umre netko od pridošle braće“. No kao što ovo pripada službi klerika, tako i propovijedanje i poučavanje. Dakle, budući da je jedno položaj monaha, a drugo klerika, kako Jeronim kaže Heliodoru, čini se da redovnicima nije dopušteno propovijedati i poučavati, i činiti drugo tome slično.

Prigovor 3. Nadalje, Grgur kaže u Registru: „nitko ne može služiti u crkvenim službama i uredno ustrajati u monaškom pravilu“, a navodi se u XVI, pit. I. No monasi su dužni uredno ustrajati u monaškom pravilu. Dakle, čini se da ne mogu služiti u crkvenim službama. Poučavanje pak i propovijedanje pripadaju crkvenim službama. Dakle, čini se da im nije dopušteno propovijedati ili poučavati, ili činiti išta tome slično.

Naprotiv, Grgur kaže, a navodi se u istom slučaju i pitanju: „na temelju autoriteta ove odluke, koju smo mi ustanovili apostolskim ravnanjem i službom pobožnosti, svećenicima monasima, koji nose lik apostola, dopušteno je propovijedati, krstiti, dijeliti pričest, moliti za grješnike, nalagati pokoru i otpuštati grijehe“.

Odgovaram: treba reći da se za nešto kaže da nekome nije dopušteno na dva načina. Na jedan način, jer ima u sebi ono što se protivi onome za što se kaže da nije dopušteno, kao što nijednom čovjeku nije dopušteno griješiti, jer svaki čovjek u sebi ima razum i obvezu prema Božjem zakonu, kojima se grijeh protivi. I na taj se način kaže da nekome nije dopušteno propovijedati ili poučavati, ili činiti išta tome slično, jer ima u sebi nešto što se tome protivi, bilo zbog zapovijedi, kao što onima koji su iregularni, prema odredbi Crkve, nije dopušteno pristupiti svetim redovima; bilo zbog grijeha, prema onome iz Psalma: „a grješniku Bog reče: zašto ti kazuješ pravde moje?“ Na ovaj pak način redovnicima nije nedopušteno propovijedati, poučavati i činiti drugo tome slično. Kako zato što se zavjetom ili zapoviješću pravila ne obvezuju da se od toga suzdržavaju, tako i zato što zbog nekog počinjenog grijeha ne postaju manje prikladni za to, nego prikladniji, zbog vježbanja svetosti koje su preuzeli. Glupo je pak reći da time što netko napreduje u svetosti, postaje manje prikladan za obavljanje duhovnih službi. I stoga je glupo mišljenje nekih koji govore da samo stanje redovništva donosi zapreku za obavljanje takvih stvari. Njihovu zabludu papa Bonifacije isključuje gore navedenim razlozima, govoreći, kako se navodi u XVI, pit. I: „ima nekih koji, ne oslanjajući se ni na kakvo učenje, raspaljeni nadasve drskim žarom više gorčine nego ljubavi, tvrde da su monasi, jer su umrli svijetu a žive Bogu, nedostojni moći svećeničke službe. Ali posve griješe“. To pokazuje, ponajprije, jer se ne protivi pravilu, jer dodaje: „ta ni blaženi Benedikt, blagotvorni učitelj monaha, nije na bilo koji način zabranio takvo što“. A slično se to ne zabranjuje ni u drugim pravilima. Drugo, pobija navedenu zabludu na temelju prikladnosti monaha, kada na kraju poglavlja dodaje: „što je tko izvrsniji, to je i u njima“, to jest duhovnim djelima, „moćniji“. Na drugi način kaže se da nekome nešto nije dopušteno, ne zbog suprotnosti koju bi imao, nego zbog toga što mu nedostaje ono čime bi to mogao, kao što đakonu nije dopušteno slaviti misu jer nema svećenički red; a svećeniku nije dopušteno izreći presudu jer nema biskupsku vlast. U tome ipak treba razlikovati. Jer ono što pripada redu ne može se povjeriti osim onome tko ima red, kao što se đakonu ne može povjeriti da slavi misu ako ne postane svećenik. Ono pak što pripada jurisdikciji može se povjeriti onima koji nemaju redovitu jurisdikciju, kao što biskup povjerava izricanje presude jednostavnom svećeniku. I na taj se način kaže da monasima i drugim redovnicima nije dopušteno propovijedati, poučavati i činiti drugo tome slično, jer im stanje redovništva ne daje vlast da to čine. Mogu ipak to činiti ako prime red ili redovitu jurisdikciju, ili također ako im se povjeri ono što pripada jurisdikciji.

Odgovor na 1. prigovor: iz tih se riječi ima da monasi, po tome što su monasi, ne stječu vlast takvo što činiti, a ne da po tome što su monasi imaju štogod protivno vršenju takvih čina.

Odgovor na 2. prigovor: i ta odredba Nicejskoga sabora zapovijeda da monasi ne prisvajaju sebi, po tome što su monasi, vlast vršenja takvih čina. No ne zabranjuje da im se to može povjeriti.

Odgovor na 3. prigovor: to dvoje ne podnosi se međusobno: da tko ima redovitu brigu crkvenih službi, a u samostanu obdržava redovničko pravilo. Time se ipak ne isključuje to da se monasi i drugi redovnici mogu katkad baviti crkvenim službama po povjerenju prelata koji imaju redovitu brigu, a ponajpače oni čiji su redovi za to posebno ustanovljeni, kako će se niže reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.