II-II, q. 186, a. 10
Griješi li, uz ostale jednake okolnosti, redovnik u istoj vrsti grijeha više od svjetovnoga čovjeka
Prigovor 1. Čini se da redovnik u istoj vrsti grijeha ne griješi teže nego svjetovnjak. Kaže se naime u 2 Ljet 30: „dobri Gospodin smilovat će se svima koji svim srcem traže Gospodina Boga svojih otaca, i neće im se uračunati što su manje posvećeni“. No čini se da redovnici više svim srcem slijede Gospodina Boga svojih otaca nego svjetovnjaci, koji djelomično sebe i svoje daju Bogu, a djelomično zadržavaju za sebe, kako Grgur kaže na Ezekijela. Dakle, čini se da im se manje uračunava ako u nečemu odstupe od posvećenja.
Prigovor 2. Nadalje, time što netko čini dobra djela, Bog se manje gnjevi na njegove grijehe, jer se kaže u 2 Ljet 19: „bezbožniku pružaš pomoć i s onima koji mrze Gospodina sklapaš prijateljstvo, i stoga si doduše zaslužio gnjev Gospodnji, ali su dobra djela nađena u tebi“. Redovnici pak čine više dobrih djela nego svjetovnjaci. Dakle, ako čine neke grijehe, Bog se manje gnjevi na njih.
Prigovor 3. Nadalje, sadašnji se život ne provodi bez grijeha, prema onome u Jak 3: „svi u mnogočemu griješimo“. Ako bi dakle grijesi redovnikâ bili teži od grijeha svjetovnjakâ, slijedilo bi da su redovnici u gorem položaju nego svjetovnjaci. I tako ne bi bio razborit savjet prijeći u redovništvo.
Naprotiv, zbog većeg zla treba više žaliti. No zbog grijeha onih koji su u stanju svetosti i savršenstva čini se da treba najviše žaliti, jer se kaže u Jr 23: „skršeno je srce moje u meni“; a poslije dodaje: „jer su i prorok i svećenik oskvrnjeni, i u kući svojoj vidjeh zloću njihovu“. Dakle, redovnici i drugi koji su u stanju savršenstva, pod jednakim uvjetima, teže griješe.
Odgovaram: treba reći da grijeh koji počine redovnici može biti teži od grijeha svjetovnjakâ iste vrste na tri načina. Na jedan način, ako je protiv redovničkog zavjeta, na primjer ako redovnik bludniči ili krade, jer bludničeći radi protiv zavjeta čistoće, a kradući radi protiv zavjeta siromaštva, a ne samo protiv zapovijedi božanskog zakona. Drugo, ako griješi iz prezira, jer se time čini nezahvalnijim za božanska dobročinstva kojima je uzdignut u stanje savršenstva. Kako apostol kaže u Heb 10, vjernik zaslužuje teže kazne time što, griješeći, iz prezira gazi Sina Božjega. Stoga se i Gospodin tuži u Jr 11: „što to moj ljubljeni u kući mojoj čini mnoga zlodjela?“ Na treći način, grijeh redovnika može biti veći zbog sablazni, jer mnogi gledaju na njegov život. Stoga se kaže u Jr 23: „u prorocima jeruzalemskim vidjeh sliku preljuba i put laži, i učvrstili su ruke najgorih, da se nitko ne obrati od svoje zloće“. Ako pak redovnik ne iz prezira, nego iz slabosti ili neznanja, počini neki grijeh koji nije protiv zavjeta njegova zavjetovanja, bez sablazni, na primjer u tajnosti, lakše griješi u istoj vrsti grijeha nego svjetovnjak. Jer njegov grijeh, ako je laki, biva gotovo upijen mnogim dobrim djelima koja čini. A ako je smrtni, lakše od njega ustaje. Ponajprije zbog namjere koju ima usmjerenu prema Bogu, koja se, iako na trenutak prekinuta, lako obnavlja na prijašnje stanje. Stoga na ono iz Psalma, „kad padne, neće se razbiti“, Origen kaže: „nepravednik ako sagriješi, ne kaje se i ne zna popraviti svoj grijeh. Pravednik pak zna popraviti, zna ispraviti, kao onaj koji je rekao: ne znam čovjeka, a malo poslije, kad ga je Gospodin pogledao, počeo je gorko plakati; i onaj koji je s krova vidio ženu i poželio je, znao je reći: sagriješio sam i zlo pred tobom učinio“. Pomažu mu također i drugovi da ustane, prema onome u Prop 4: „ako jedan padne, drugi će ga poduprijeti. Jao samome, jer ako padne, nema nikoga da ga podigne“.
Odgovor na 1. prigovor: onaj se autoritet odnosi na ono što se čini iz slabosti ili neznanja, a ne na ono što se čini iz prezira.
Odgovor na 2. prigovor: i Jošafat, kojemu su te riječi upućene, nije sagriješio iz zloće, nego iz neke slabosti ljudskih osjećaja.
Odgovor na 3. prigovor: pravednici ne griješe lako iz prezira, nego katkad padaju u neki grijeh iz neznanja ili slabosti, od kojega se lako podižu. Ako pak dođu dotle da griješe iz prezira, postaju najgori i nadasve nepopravljivi, prema onome u Jr 2: „slomio si jaram, rastrgao si veze, rekao si: neću služiti. Na svakom povišenom brežuljku i pod svakim lisnatim stablom ti si se prostirala kao bludnica“. Stoga Augustin kaže u pismu hiponskom puku: „otkako sam počeo služiti Bogu, kako sam teško iskusio bolje od onih koji su napredovali u samostanima, tako nisam iskusio gore od onih koji su u samostanima pali“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.