Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 186, a. 1

Je li stalež redovnika savršen

Prigovor 1. Čini se da redovništvo ne uključuje stalež savršenstva. Naime, ono što je nužno za spasenje, čini se, ne pripada staležu savršenstva. No bogoštovlje je nužno za spasenje jer se po njemu ponovno povezujemo s jedinim pravim Bogom, kako Augustin kaže u knjizi de vera Relig.; ili se naziva bogoštovljem zato što ponovno izabiremo Boga, kojega smo izgubili zanemarujući ga, kako Augustin kaže u X de Civ. Dei. Dakle, čini se da redovništvo ne označava stalež savršenstva.

Prigovor 2. Nadalje, bogoštovlje je, prema Tuliju, ono što „božanskoj naravi iskazuje štovanje i obrede“. No iskazivati Bogu štovanje i obrede, čini se, više pripada službama svetih redova nego različitosti staleža, kako je jasno iz gore rečenoga. Dakle, čini se da redovništvo ne označava stalež savršenstva.

Prigovor 3. Nadalje, stalež savršenstva razlikuje se od staleža početnika i onih koji napreduju. No i u redovništvu postoje neki početnici i neki koji napreduju. Dakle, redovništvo ne označava stalež savršenstva.

Prigovor 4. Nadalje, čini se da je redovništvo mjesto pokore; kaže se, naime, u djelu Decreta, VII, pit. I: „Sveta sinoda zapovijeda da se nitko tko je s biskupskoga dostojanstva sišao u monaški život i na mjesto pokore nikada ne uzdigne ponovno na biskupstvo“. No mjesto pokore suprotstavlja se staležu savršenstva; stoga Dionizije u VI. poglavlju Eccles. Hier. pokornike postavlja na najniže mjesto, naime među one koje treba očistiti. Dakle, čini se da redovništvo nije stalež savršenstva.

Naprotiv, u djelu Collationes patrum opat Mojsije, govoreći o redovnicima, kaže: „Znajmo da trebamo prihvatiti gladovanje u postovima, bdjenja, napore, golotinju tijela, čitanje i ostale kreposti kako bismo se tim stupnjevima mogli uspeti do savršenstva ljubavi“. No ono što pripada ljudskim činima prima vrstu i naziv od namjeravane svrhe. Dakle, redovnici pripadaju staležu savršenstva. I Dionizije u VI. poglavlju Eccles. Hier. kaže da se „oni koji se nazivaju slugama Božjim po čistom služenju i podložnosti Bogu sjedinjuju u ljubljeno savršenstvo“.

Odgovaram: kako je jasno iz gore rečenoga, ono što zajednički pripada mnogima u osobitom se smislu pripisuje onomu komu pripada na izvrstan način; tako naziv hrabrosti prisvaja ona krepost koja čuva čvrstoću duha u najtežim stvarima, a naziv umjerenosti prisvaja ona krepost koja umjerava najveće užitke. Bogoštovlje je pak, kako je gore utvrđeno, stanovita krepost po kojoj čovjek nešto prinosi radi služenja Bogu i njegova štovanja. Stoga se u osobitom smislu redovnicima nazivaju oni koji se potpuno predaju služenju Bogu, prinoseći sebe Bogu kao žrtvu paljenicu. Stoga Grgur kaže u djelu super Ezech.: „Postoje neki koji ništa ne zadržavaju za sebe, nego razum, jezik, život i imovinu koju su primili žrtvuju svemogućemu Bogu“. A čovjekovo se savršenstvo sastoji u tome da potpuno prianja uz Boga, kako je jasno iz gore rečenoga. Prema tome redovništvo označava stalež savršenstva.

Odgovor na 1. prigovor: prinositi nešto za Božje štovanje nužno je za spasenje, ali da čovjek sebe i svoje potpuno namijeni božanskom štovanju pripada savršenstvu.

Odgovor na 2. prigovor: kako je gore rečeno kada se raspravljalo o kreposti bogoštovlja, bogoštovlju ne pripadaju samo prinosi žrtava i drugo slično što je bogoštovlju vlastito, nego i čini svih kreposti, ukoliko su usmjereni na služenje Bogu i njegovu čast, postaju činima bogoštovlja. Prema tome, ako netko sav svoj život namijeni služenju Bogu, sav će njegov život pripadati bogoštovlju. I prema tome, po bogoštovnom životu koji vode, redovnicima se nazivaju oni koji su u staležu savršenstva.

Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno, redovništvo označava stalež savršenstva prema namjeravanoj svrsi. Stoga nije potrebno da svatko tko je u redovništvu već bude savršen, nego da teži savršenstvu. Stoga uz ono u Mt 19: Ako hoćeš biti savršen i tako dalje, Origen kaže da „onaj koji je bogatstvo zamijenio siromaštvom da bi postao savršen neće postati potpuno savršen u samom trenutku kada svoja dobra preda siromasima, nego će ga od toga dana motrenje Boga početi voditi prema svim krepostima“. I na taj način u redovništvu nisu svi savršeni, nego su neki početnici, a neki napreduju.

Odgovor na 4. prigovor: redovnički je stalež ponajprije ustanovljen radi postizanja savršenstva određenim vježbama kojima se uklanjaju zapreke savršenoj ljubavi. A uklanjanjem zapreka savršenoj ljubavi još se više uklanjaju prigode za grijeh, po kojem se ljubav potpuno dokida. Stoga, budući da pokorniku pripada uklanjati uzroke grijeha, redovnički je stalež posljedično najprikladnije mjesto pokore. Stoga se u djelu Decreta, XXXIII, pit. II, poglavlju admonere, nekomu tko je ubio ženu savjetuje da radije uđe u samostan, za što se kaže da je bolje i lakše nego da vrši javnu pokoru ostajući u svijetu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.