Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 183, a. 4

O razlici staleža

Prigovor 1. Čini se da se razlika staleža ne utvrđuje prema početnicima, onima koji napreduju i savršenima. Različite stvari, naime, imaju različite vrste i razlike. No prema toj razlici početka, napretka i savršenstva dijele se stupnjevi ljubavi, kako je gore utvrđeno kada se raspravljalo o ljubavi. Dakle, čini se da se prema tome ne treba utvrđivati razlika staleža.

Prigovor 2. Nadalje, stalež se, kako je rečeno, odnosi na stanje ropstva ili slobode. Čini se da tomu ne pripada spomenuta razlika između početnika, onih koji napreduju i savršenih. Dakle, staleži se neprikladno prema tome dijele.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da se početnici, oni koji napreduju i savršeni razlikuju prema većemu i manjemu, što, čini se, više pripada pojmu stupnja. No podjela stupnjeva razlikuje se od podjele staleža, kako je gore rečeno. Dakle, staleži se neprikladno dijele prema početnicima, onima koji napreduju i savršenima.

Naprotiv, Grgur kaže u Moral.: „Tri su načina života obraćenih: početak, sredina i savršenstvo“. A u djelu super Ezech. kaže da su „jedno početci kreposti, drugo napredak, a treće savršenstvo“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, stalež se odnosi na slobodu ili ropstvo. A u duhovnim se stvarima nalaze dvojako ropstvo i dvojaka sloboda. Jedno je, naime, ropstvo grijehu, a drugo služenje pravednosti; jednako je tako i sloboda dvojaka: jedna od grijeha, a druga od pravednosti, kako je očito po Apostolu, koji kaže u Rim 6: „Dok bijaste robovi grijeha, bili ste slobodni od pravednosti; sada pak, oslobođeni od grijeha, postali ste sluge Božje“. A ropstvo grijehu ili služenje pravednosti postoji kada je netko ili po habitusu grijeha sklon zlu ili po habitusu pravednosti dobru. Jednako tako, sloboda od grijeha postoji kada nekoga ne svladava sklonost grijehu, a sloboda od pravednosti kada nekoga ljubav prema pravednosti ne odvraća od zla. Ipak, budući da je čovjek prema naravnom razumu sklon pravednosti, a grijeh je protivan naravnom razumu, slijedi da je sloboda od grijeha prava sloboda, koja je povezana sa služenjem pravednosti jer čovjek po obojemu teži onomu što mu je prikladno. Jednako je tako pravo ropstvo ropstvo grijehu, s kojim je povezana sloboda od pravednosti jer se time čovjeka priječi u onome što mu je vlastito. A to da čovjek postane sluga pravednosti ili rob grijeha događa se po ljudskom nastojanju, kako Apostol ondje kaže: „Komu se predajete za sluge da mu budete poslušni, sluge ste onoga komu ste poslušni: bilo grijeha na smrt, bilo poslušnosti na pravednost“. A u svakom ljudskom nastojanju treba razlikovati početak, sredinu i završetak. Stoga slijedi da se stalež duhovnoga ropstva i slobode razlikuje prema trojemu: prema početku, kojemu pripada stalež početnika; prema sredini, kojoj pripada stalež onih koji napreduju; i prema završetku, kojemu pripada stalež savršenih.

Odgovor na 1. prigovor: sloboda od grijeha nastaje po ljubavi koja se izlijeva u naša srca po Duhu Svetome, kako se kaže u Rim 5; stoga se u 2 Kor 3 kaže: „Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“. Stoga je ista podjela ljubavi i staleža koji pripadaju duhovnoj slobodi.

Odgovor na 2. prigovor: ljudima se nazivi početnika, onih koji napreduju i savršenih, ukoliko se time razlikuju različiti staleži, ne daju prema bilo kakvu nastojanju, nego prema nastojanju oko onoga što pripada duhovnoj slobodi ili ropstvu, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: kako je prije rečeno, ništa ne priječi da se stupanj i stalež podudaraju u istome. Naime, i u svjetovnim stvarima oni koji su slobodni nisu samo drugoga staleža od robova nego su i višega stupnja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.