II-II, q. 183, a. 2
Trebaju li među ljudima postojati različiti staleži ili različite službe
Prigovor 1. Čini se da u Crkvi ne treba biti različitosti službi ili staleža. Različitost se, naime, protivi jedinstvu. No Kristovi su vjernici pozvani na jedinstvo, prema onome u Iv 17: „Da budu jedno u nama, kao što smo i mi jedno“. Dakle, u Crkvi ne treba biti različitosti službi ili staleža.
Prigovor 2. Nadalje, narav ne čini po mnogima ono što može učiniti po jednome. No djelovanje milosti mnogo je uređenije od djelovanja naravi. Dakle, bilo bi prikladnije da ono što pripada činima milosti obavljaju isti ljudi, tako da u Crkvi ne bude različitosti službi i staleža.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da se dobro Crkve ponajviše sastoji u miru, prema onome u Ps: On postavi mir granicama tvojim. I u 2 Kor 13 kaže se: „Mir imajte i Bog mira bit će s vama“. No različitost priječi mir, za koji se čini da ga sličnost uzrokuje, prema onome u Sir 13: „Svako živo biće ljubi sebi slično“. I Filozof kaže u VII Polit. da mala razlika stvara razdor u državi. Dakle, čini se da u Crkvi ne treba biti različitosti staleža i službi.
Naprotiv, u Ps se na pohvalu Crkve kaže da je zaogrnuta šarenilom; ondje Glosa kaže da se „naukom apostola, ispoviješću mučenika, čistoćom djevica i plačem pokornika urešuje kraljica“, to jest Crkva.
Odgovaram: različitost staleža i službi u Crkvi služi trojemu. Prvo, savršenstvu same Crkve. Kao što se, naime, u redu naravnih stvari savršenstvo koje se u Bogu nalazi jednostavno i jednoliko nije moglo nalaziti u sveukupnosti stvorenja osim na raznolik i mnogostruk način, tako se i punina milosti, koja je u Kristu sjedinjena kao u glavi, na različite načine izlijeva na njegove udove da bi tijelo Crkve bilo savršeno. I to je ono što Apostol kaže u Ef 4: „On dade jedne za apostole, druge za proroke, druge pak za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, radi usavršavanja svetih“. Drugo, služi potrebi za djelovanjima koja su nužna u Crkvi. Za različita je djelovanja potrebno odrediti različite ljude da bi se sve obavljalo lakše i bez zbrke. I to je ono što Apostol kaže u Rim 12: „Kao što u jednome tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isto djelovanje, tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu“. Treće, to služi dostojanstvu i ljepoti Crkve, koja se sastoji u stanovitom redu. Stoga se u 1 Kr 10 kaže da „kraljica od Sabe, vidjevši svu Salomonovu mudrost, nastambe slugu i redove poslužitelja, ostade bez daha“. Stoga i Apostol kaže u 2 Tim 2 da „u velikoj kući nema samo zlatnih i srebrnih posuda nego i drvenih i glinenih“.
Odgovor na 1. prigovor: različitost staleža i službi ne priječi jedinstvo Crkve, koje se ostvaruje jedinstvom vjere i ljubavi te uzajamnoga pomaganja, prema onoj Apostolovoj u Ef 4: Od njega je sve tijelo sastavljeno, naime po vjeri, i povezano, naime po ljubavi, svakim zglobom uzajamnoga pomaganja, naime kada jedan služi drugomu.
Odgovor na 2. prigovor: kao što narav ne čini po mnogima ono što može učiniti po jednome, tako i ne svodi na jedno ono za što su potrebni mnogi, prema onoj Apostolovoj u 1 Kor 12: „Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh?“ Stoga je i u Crkvi, koja je Kristovo tijelo, trebalo da se udovi razlikuju prema različitim službama, staležima i stupnjevima.
Odgovor na 3. prigovor: kao što se u naravnom tijelu različiti udovi održavaju u jedinstvu snagom duha koji oživljuje, a kada on ode, udovi se tijela razdvajaju, tako se i u tijelu Crkve mir različitih udova čuva snagom Duha Svetoga, koji oživljuje tijelo Crkve, kako stoji u Iv 6. Stoga Apostol kaže u Ef 4: „Trudite se čuvati jedinstvo Duha svezom mira“. A čovjek se odvaja od toga jedinstva Duha kada traži ono što je njegovo, kao što se i u zemaljskoj državi mir dokida time što pojedini građani traže ono što je njihovo. Inače se razlikovanjem službi i staleža bolje čuva mir kako u duši tako i u zemaljskoj državi, utoliko što po tome više ljudi sudjeluje u javnim poslovima. Stoga i Apostol kaže u 1 Kor 12 da je „Bog tako skladno uredio da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi brinu jedni za druge“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.