Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 181, a. 2

Spada li razboritost u djelatni život

Prigovor 1. Čini se da razboritost ne spada u djelatni život. Kao što naime kontemplativni život spada na spoznajnu moć, tako djelatni spada na požudnu moć. Razboritost pak ne spada na požudnu moć, nego više na spoznajnu. Dakle, razboritost ne spada u djelatni život.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da „djelatni život, dok je zauzet djelom, manje vidi“, odakle se označava Lijom, koja je imala krmeljive oči. Razboritost pak iziskuje jasne oči, da čovjek ispravno sudi o onome što treba činiti. Dakle, čini se da razboritost ne spada u djelatni život.

Prigovor 3. Nadalje, razboritost je sredina između moralnih i intelektualnih kreposti. Ali kao što moralne kreposti spadaju u djelatni život, kako je rečeno, tako intelektualne spadaju u kontemplativni. Dakle, čini se da razboritost ne spada ni u djelatni ni u kontemplativni život, nego u srednju vrstu življenja koju Augustin postavlja u 19. knjizi O Državi Božjoj.

Naprotiv, Filozof u 10. knjizi Nikomahove etike kaže da razboritost spada u djelatnu blaženost, u koju spadaju moralne kreposti.

Odgovaram: kako je gore rečeno, ono što je usmjereno na nešto drugo kao na svrhu, ponajprije u moralnim stvarima, privlači se u vrsnoću onoga na što je usmjereno, kao što se „onaj tko čini preljub da bi krao, više naziva kradljivcem nego preljubnikom“, u skladu s Filozofom u 5. knjizi Nikomahove etike. Očito je pak da je spoznaja razboritosti usmjerena na djelovanja moralnih kreposti kao na svrhu, ta ona je ispravan razum o djelatnostima, kako se kaže u 6. knjizi Nikomahove etike. Odakle su i svrhe moralnih kreposti počela razboritosti, kako u istoj knjizi kaže Filozof. Kao što se dakle reklo da moralne kreposti u onomu tko ih usmjerava na mir kontemplacije spadaju u kontemplativni život, tako spoznaja razboritosti, koja je po sebi usmjerena na djelovanja moralnih kreposti, izravno spada u djelatni život. Ako se ipak razboritost uzme u užem smislu, u skladu s onim kako o njoj govori Filozof. Ako li se pak uzme općenitije, utoliko naime ukoliko obuhvaća kakvu bilo ljudsku spoznaju, tako bi razboritost s obzirom na neki svoj dio spadala u kontemplativni život, u skladu s onim što Tulije kaže u 1. knjizi O dužnostima, da se „onaj tko najoštrije i najbrže može i vidjeti istinu i iznijeti razlog, taj obično s pravom smatra najrazboritijim i najmudrijim“.

Odgovor na 1. prigovor: moralna djelovanja zadobivaju vrsnoću od svrhe, kako je gore rečeno. I stoga u kontemplativni život spada ona spoznaja koja svrhu ima u samoj spoznaji istine, spoznaja pak razboritosti, koja svrhu više ima u činu požudne kreposti, spada u djelatni život.

Odgovor na 2. prigovor: vanjska zauzetost čini da čovjek manje vidi u razumskim stvarima, koje su odvojene od osjetilnih stvari, u kojima se sastoje djelovanja djelatnoga života. Ipak, vanjska zauzetost djelatnoga života čini da čovjek jasnije vidi u sudu o djelatnostima, što spada na razboritost. Ponajprije zbog iskustva. Potom zbog pozornosti uma, jer gdje budeš usredotočen, tu razum vrijedi, kako kaže Salustije.

Odgovor na 3. prigovor: kaže se da je razboritost sredina između intelektualnih i moralnih kreposti s obzirom na to što se u subjektu podudara s intelektualnim krepostima, u tvari pak se u potpunosti podudara s moralnim. Ona treća vrsta življenja pak sredina je između djelatnoga i kontemplativnoga života s obzirom na ono oko čega se zauzima, jer se ponekad zauzima u kontemplaciji istine, a ponekad se zauzima oko vanjskih stvari.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.