II-II, q. 181, a. 1
Spadaju li sva djela moralnih kreposti u djelatni život
Prigovor 1. Čini se da ne spadaju svi čini moralnih kreposti u djelatni život. Djelatni se život naime čini sastojati samo u onome što je usmjereno prema drugomu, ta Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da je djelatni život dati kruh gladnomu, i na kraju, nabrojivši mnogo toga što pripada drugomu, nadodaje: i raspodijeliti ono što svakomu pojedinom koristi. Nismo li pak po svim činima moralnih kreposti usmjereni prema drugima, nego samo u pogledu pravednosti i njezinih dijelova, kao što je očito iz gore rečenoga. Ne spadaju dakle čini svih moralnih kreposti u djelatni život.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da se po Liji, koja je bila krmeljiva ali plodna, označava djelatni život, koji „dok je zauzet djelom, manje vidi; ali dok malo po malo, čas riječju, čas primjerom potiče bližnje na svoje oponašanje, u dobrom djelu rađa mnoge sinove“. To se pak čini da više pripada ljubavi, po kojoj ljubimo bližnjega, nego moralnim krepostima. Dakle, čini se da čini moralnih kreposti ne spadaju u djelatni život.
Prigovor 3. Nadalje, kako je gore rečeno, moralne kreposti pripravljaju za kontemplativni život. Ali pripravljanje i savršenstvo spadaju na isto. Dakle, čini se da moralne kreposti ne spadaju u djelatni život.
Naprotiv, Izidor kaže u knjizi O uzvišenom dobru: „U djelatnom se životu ponajprije vježbom dobra djela moraju iskorijeniti sve mane, da bi se u kontemplativnom već čistim pogledom uma tko prebacio na kontempliranje Boga“. Mane se pak sve ne iskorjenjuju nego po činima moralnih kreposti. Dakle, čini se da čini moralnih kreposti spadaju u djelatni život.
Odgovaram: kako je gore rečeno, djelatni i kontemplativni život razlikuju se prema različitim nastojanjima ljudi koji teže prema različitim svrhama, od kojih je jedna razmatranje istine, što je svrha kontemplativnoga života, a druga je vanjsko djelovanje, na koje je usmjeren djelatni život. Očito je pak da se u moralnim krepostima ne traži prvenstveno razmatranje istine, nego su usmjerene na djelovanje, odakle Filozof kaže u 2. knjizi Nikomahove etike, da „za krepost znati jest malo ili nimalo“. Odakle je očito da moralne kreposti bitno spadaju u djelatni život. Odakle i Filozof u 10. knjizi Nikomahove etike moralne kreposti usmjerava na djelatnu blaženost.
Odgovor na 1. prigovor: među moralnim krepostima prvenstvena je pravednost, kojom je netko usmjeren prema drugomu, kao što Filozof dokazuje u 5. knjizi Nikomahove etike. Odakle se djelatni život opisuje po onome što je usmjereno prema drugomu, ne zato što se samo u tome sastoji, nego zato što se ponajprije u tome sastoji.
Odgovor na 2. prigovor: po činima svih moralnih kreposti netko može svojim primjerom usmjeravati bližnje na dobro, što Grgur ondje pripisuje djelatnom životu.
Odgovor na 3. prigovor: kao što krepost koja je usmjerena na svrhu druge kreposti, nekako prelazi u njezinu vrsnoću; tako isto kada se netko služi onim što pripada djelatnom životu samo utoliko ukoliko pripravljaju za kontemplaciju, obuhvaćeni su pod kontemplativnim životom. U onih pak koji nastoje oko djela moralnih kreposti kao oko nečega dobroga po sebi, a ne kao oko onoga što pripravlja za kontemplativni život, moralne kreposti spadaju u djelatni život. Premda se može reći i to da je djelatni život priprava za kontemplativni.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.