Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 180, a. 7

O užitku kontemplacije

Prigovor 1. Čini se da kontemplacija nema užitka. Užitak naime pripada požudnoj moći. Ali kontemplacija prvenstveno se sastoji u razumu. Dakle, čini se da užitak ne pripada kontemplaciji.

Prigovor 2. Nadalje, svaka borba i svako natjecanje pripriječuje užitak. Ali u kontemplaciji je borba i natjecanje, jer Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da se „duša, kada se nastoji usredotočiti na kontemplaciju Boga, nalazeći se kao u nekoj borbi, maločas takoreći nadvladava, jer razumijevajući i osjećajući nešto kuša od neopkoljiva svjetla, a maločas posustaje, jer kušajući opet ponovno ponestaje“. Dakle, kontemplativni život nema užitka.

Prigovor 3. Nadalje, užitak slijedi savršeno djelovanje, kako se kaže u 10. knjizi Nikomahove etike. Ali kontemplacija ovoga puta je nesavršena, u skladu s onim iz 1 Kor 13: „Gledamo sada kroz ogledalo, u zagonetki“. Dakle, čini se da kontemplativni život nema užitka.

Prigovor 4. Nadalje, tjelesna ozljeda pripriječuje užitak. Ali kontemplacija donosi tjelesnu ozljedu, odakle se u Post 32 kaže da je Jakov, nakon što je rekao: „Vidjeh Boga licem u lice“, šepao na nogu, zbog toga što mu je dotaknuo živac bedra te je utrnuo. Dakle, čini se da u kontemplativnom životu nema užitka.

Naprotiv, o kontemplaciji mudrosti se kaže u Mudr 8: „Nema gorčine njezin suživot niti dosade njezino druženje, nego veselje i radost“. I Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da je „kontemplativni život vrlo mila slast“.

Odgovaram: neka kontemplacija može biti ugodna dvostruko. Na jedan način, s obzirom na samo djelovanje, jer je svakomu ugodno djelovanje koje mu dolikuje prema vlastitoj naravi ili habitusu. Kontemplacija pak istine dolikuje čovjeku prema njegovoj naravi, utoliko što je razumno biće. Odakle biva da svi ljudi po naravi žele znati, i posljedično se u spoznanju istine vesele. I još se više ovo čini ugodnim onomu tko ima habitus mudrosti i znanosti, odakle proizlazi da netko bez poteškoća kontemplira. Na drugi način kontemplacija biva ugodnom s obzirom na objekt, utoliko naime što netko kontemplira ljubljenu stvar, kao što se i u tjelesnom viđenju događa da ono biva ugodnim ne samo s obzirom na to što je samo gledanje ugodno, nego i s obzirom na to što tko vidi ljubljenu osobu. Budući da se dakle kontemplativni život ponajprije sastoji u kontemplaciji Boga, na koju pokreće ljubav, kako je rečeno; odatle je da u kontemplativnom životu nije užitak samo s obzirom na samu kontemplaciju, nego s obzirom na samu božansku ljubav. I s obzirom na jedno i drugo njegov užitak nadilazi svaki ljudski užitak. Jer i duhovni je užitak jači nego tjelesni, kako je gore rečeno kada se raspravljalo o strastima, i sama ljubav kojom se iz ljubavi Bog ljubi, nadilazi svaku ljubav. Odakle se i u Psalmu kaže: „Kusajte i vidite kako je dobar Gospodin“.

Odgovor na 1. prigovor: kontemplativni život, premda se bitno sastoji u razumu, ipak početak ima u naklonosti, utoliko naime što se netko iz ljubavi potiče na kontemplaciju Boga. I budući da kraj odgovara početku, odatle je da se i završetak i kraj kontemplativnoga života ima u naklonosti, dok se naime netko veseli u viđenju ljubljene stvari, i sam užitak viđene stvari još više budi ljubav. Odakle Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, da „kada netko vidi onoga koga ljubi, u ljubav prema njemu još više gori“. I to je posljednje savršenstvo kontemplativnoga života, da se naime ne samo vidi božanska istina, nego i da se ljubi.

Odgovor na 2. prigovor: borba ili natjecanje koje proizlazi iz suprotnosti vanjske stvari, pripriječuje užitak u toj stvari, ta nitko se ne veseli u stvari protiv koje se bori. Ali u stvari za koju se netko bori, kada ju čovjek zadobije, uz ostale jednake uvjete, više se u njoj veseli, kao što Augustin kaže u 8. knjizi Confess., da „što je bila veća opasnost u boju, to je veća radost u trijumfu“. Nema se međutim u kontemplaciji borba i natjecanje iz suprotnosti istine koju kontempliramo, nego iz nedostatka našega razuma, i iz raspadljivoga tijela, koje nas privlači k nižemu, u skladu s onim iz Mudr 9: „Tijelo koje je raspadljivo otežava dušu, i zemaljski boravak pritišće razum koji mnogo toga promišlja“. I odatle je da kada čovjek dospije do kontemplacije istine, vatrenije ju ljubi, ali više mrzi vlastiti nedostatak zbog težine raspadljivoga tijela, da bi mogao reći s apostolom: „Jadan ja čovjek! Tko će me osloboditi od tijela ove smrti?“ Odakle i Grgur kaže, tumačeći Ezekielu: „Kada se Bog već spoznaje po želji i razumu, isušuje svaku pohotu tijela“.

Odgovor na 3. prigovor: kontemplacija Boga u ovom životu nesavršena je s obzirom na kontemplaciju domovine, i slično je užitak kontemplacije ovoga puta nesavršen s obzirom na užitak kontemplacije domovine, o kojoj se kaže u Psalmu: „Potokom svojih slasti napojit ćeš ih“. Ali kontemplacija božanskih stvari koja se ima na putu, makar bila nesavršena, ipak je ugodnija od svake druge kontemplacije koliko god bila savršena, zbog izvrsnosti kontemplirane stvari. Odakle Filozof kaže u 1. knjizi O dijelovima životinja: „Događa se u pogledu onih časnih i božanskih supstancija da su naša istraživanja manja. Ali makar ih i malo dotaknuli, ipak, zbog časti spoznanja, imaju nešto ugodnije nego li su sve one stvari koje su kod nas“. I to je također ono što Grgur kaže, tumačeći Ezekielu: „Kontemplativni život jest vrlo mila slast, koja dušu uzdiže iznad nje same, otvara nebeska, očima uma očituje duhovne stvari“.

Odgovor na 4. prigovor: Jakov je nakon kontemplacije šepao na jednu nogu, jer „nužno je da, oslabivši ljubav prema svijetu, netko ojača za ljubav prema Bogu“, kako Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, „i stoga, nakon spoznaje Božje miline, jedna nam noga ostaje zdrava, a druga šepa. Svatko naime tko šepa na jednu nogu, oslanja se samo na onu nogu koju ima zdravu“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.