Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 180, a. 8

O trajanju kontemplacije

Prigovor 1. Čini se da kontemplativni život nije dugotrajan. Kontemplativni život se naime bitno sastoji u onome što pripada razumu. Ali sva se razumna savršenstva ovoga života ispražnjuju, u skladu s onim iz 1 Kor 13: „Bilo prorokovanja, ukinut će se, bilo jezikâ, umuknut će, bilo znanje, nestat će“. Dakle, kontemplativni život se ispražnjava.

Prigovor 2. Nadalje, slast kontemplacije neki čovjek kuša mahom i prolazno. Odakle Augustin kaže u 10. knjizi Confess.: „Uvodiš me u iznutra uvelike neuobičajenu naklonost prema ne znam kakvoj slasti, ali se vraćam u ove stvari pod mukotrpnim teretima“. Grgur također kaže u 5. knjizi Morala, tumačeći ono iz Job 4: „Kada je duh preda mnom prelazio, u slasti, veli, unutarnje kontemplacije ne drži se um dugo, jer se zbog same neizmjerljivosti svjetla, odbijen od njega, vraća k samomu sebi“. Dakle, kontemplativni život nije dugotrajan.

Prigovor 3. Nadalje, ono što čovjeku nije suodnosno, ne može biti dugotrajno. Kontemplativni život pak „bolji je nego li je primjereno čovjeku“, kako Filozof kaže u 10. knjizi Nikomahove etike. Dakle, čini se da kontemplativni život nije dugotrajan.

Naprotiv, Gospodin kaže u Lk 10: „Marija je izabrala najbolji dio, koji joj se neće oduzeti“. Jer, kako Grgur kaže, tumačeći Ezekielu, „kontemplativni se ovdje započinje, da bi se u nebeskoj domovini usavršio“.

Odgovaram: nešto se može nazvati dugotrajnim dvostruko, na jedan način, prema vlastitoj naravi; na drugi način, s obzirom na nas. Samo po sebi je doduše očito da je kontemplativni život dugotrajan, dvostruko. Na jedan način, stoga što se bavi neraspadljivim i nepokretnim stvarima. Na drugi način, zato što nema suprotnosti, „jer se užitku koji je u razmatranju ništa ne protivi“, kako se kaže u 1. knjizi Topika. Ali s obzirom na nas kontemplativni život je također dugotrajan. Ponajprije zato što nam dolikuje prema djelovanju neraspadljivoga dijela duše, to jest prema razumu, odakle može trajati i nakon ovoga života. Na drugi način, zato što u djelima kontemplativnoga života ne radimo tjelesno, odakle u takvim djelima možemo više ustrajati neprekidno, kao što Filozof kaže u 10. knjizi Nikomahove etike.

Odgovor na 1. prigovor: način kontempliranja nije isti ovdje i u domovini; nego se kaže da kontemplativni život ostaje u pogledu ljubavi, u kojoj ima i početak i kraj. I to je ono što Grgur kaže, tumačeći Ezekielu: „Kontemplativni se ovdje započinje, da bi se u nebeskoj domovini usavršio, jer oganj ljubavi, koji ovdje počinje gorjeti, kada vidi onoga koga ljubi, u ljubav prema njemu još više gori“.

Odgovor na 2. prigovor: nijedno djelovanje ne može dugo trajati u svome vrhuncu. Vrhunac pak kontemplacije jest da dospije do jednolikosti božanske kontemplacije, kako kaže Dionizije, kao što je gore postavljeno. Odakle, makar s obzirom na to kontemplacija ne mogla dugo trajati, ipak s obzirom na druge čine kontemplacije može dugo trajati.

Odgovor na 3. prigovor: Filozof kaže da je kontemplativni život iznad čovjeka, zato što nam dolikuje prema onome što je nešto božansko u nama, to jest prema razumu. Koji je po sebi neraspadljiv i neosjetljiv na trpljenje, i stoga njegovo djelovanje može biti dugotrajnije.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.