II-II, q. 180, a. 6
O gibanjima kontemplacije koja Dionizije navodi u četvrtom poglavlju De div. nom
Prigovor 1. Čini se da se djelatnost kontemplacije neprikladno razlučuje kroz tri gibanja: kružno, ravno i koso, u četvrtom poglavlju djela O božanskim imenskim oznakama. Naime, kontemplacija pripada miru, u skladu s onim iz Knjige Mudrosti 8: „Ušavši u kuću svoju, počinut ću s njome“. Ali gibanje se protivi miru. Dakle, djelatnosti kontemplativnog života ne bi se trebale označivati gibanjima.
Prigovor 2. Nadalje, djelatnost kontemplativnog života pripada umu, prema kojemu se čovjek slaže s Anđelima. Ali u Anđelima Dionizije drugačije pridaje ova gibanja nego u duši. Kaže naime da je kružno gibanje Anđela prema rasvjetljenjima lijepoga i dobroga. A kružno gibanje duše određuje prema više stvari. Od kojih je prvo ulazak duše iz vanjskih stvari u samu sebe; drugo je neko savijanje njezinih moći, po kojemu se duša oslobađa od zablude i od vanjske zaokupljenosti; treće je sjedinjenje s onim što je iznad nje. Slično također različito opisuje ravno gibanje obojega. Naime, kaže da je ravno gibanje Anđela prema tome što napreduje k providnosti podložnih bića. A ravno gibanje duše postavlja u dvome: prvo doista u tome što napreduje prema onome što je oko nje; drugo pak u tome što se od vanjskih stvari uzdiže k jednostavnim kontemplacijama. Ali i koso gibanje na različit način određuje u obojemu. Naime, koso gibanje u Anđelima pridaje iz toga što, providujući onima koji imaju manje, ostaju u istovjetnosti oko Boga. A koso gibanje duše pridaje iz toga što duša biva rasvijetljena božanskim spoznanjima razumno i raspršeno. Dakle, čini se da se djelatnosti kontemplacije neprikladno pridaju preko prethodnih načina.
Prigovor 3. Nadalje, Rikard od Svetog Viktora u knjizi O kontemplaciji postavlja mnoge druge razlike gibanja, na sličnost nebeskih ptica. „Od kojih se neke sada uzdižu k višem, sada pak uranjaju u niže, i čini se da to češće ponavljaju; druge pak skreću nadesno ili nalijevo mnogo puta; neke se pak gibaju naprijed ili natrag često; druge pak kao u krug okreću se, prema širim ili užim krugovima; neke pak kao nepomično ovješene ostaju na jednom mjestu“. Dakle, čini se da nisu samo tri gibanja kontemplacije.
Naprotiv, autoritet Dionizijev.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, djelatnost uma, u kojoj kontemplacija bitno sâstoji, naziva se gibanje ukoliko je gibanje čin savršenoga, kako Filozof kaže u III. De anima. Budući naime da po osjetnim stvarima dospijevamo u spoznaju razumskih stvari, a osjetna djelatnost ne biva bez gibanja, odatle je da se i razumne djelatnosti opisuju kao neka gibanja, i prema sličnosti različitih gibanja njihova se razlika pridaje. A u tjelesnim gibanjima savršenija su i prva ona mjesna, kao što se dokazuje u VIII. Physic.. I zato se pod njihovom sličnošću ponajviše opisuju razumne djelatnosti. Od kojih su tri razlike: naime, jedno je kružno, prema kojemu se nešto giba ujednačeno oko istog središta; drugo pak je ravno, prema kojemu se nešto giba iz jednoga u drugo; treće pak je koso, kao sastavljeno iz obojega. I zato se u razumnim djelatnostima ono što naprosto ima ujednačenost pridaje kružnom gibanju; razumna djelatnost prema kojoj se napreduje od jednoga u drugo pridaje se ravnom gibanju; a razumna djelatnost koja ima nešto ujednačenosti zajedno s napredovanjem prema različitima pridaje se kosom gibanju.
Odgovor na 1. prigovor: tjelesna vanjska gibanja protive se miru kontemplacije, za koji se razumijeva da je od vanjskih zaokupljenosti. Ali gibanja razumnih djelatnosti pripadaju samome miru kontemplacije.
Odgovor na 2. prigovor: čovjek se slaže u umu s Anđelima po vrsti, ali je razumna moć mnogo uzvišenija u Anđelu nego u čovjeku. I zato na drugačiji način dolikuje ova gibanja u dušama i u Anđelima pridavati, prema tome kako se različito drže prema ujednačenosti. Um naime Anđela ima ujednačeno spoznanje prema dvome: prvo doista, zato što ne stječe razumnu istinu iz raznolikosti složenih stvari; drugo, zato što ne razumije razumnu istinu raspravljajući, nego jednostavnim motrenjem. Um doista duše prima razumnu istinu iz osjetnih stvari; i razumije je s nekim razumnim razmatranjem. I zato Dionizije kružno gibanje u Anđelima pridaje utoliko ukoliko ujednačeno i neumorno, bez počela i kraja, motre Boga, kao što kružno gibanje, nemajući počelo i kraj, ujednačeno je oko istog središta. U duši pak, prije nego se dospije do te ujednačenosti, traži se da se ukloni njezina dvostruka neujednačenost. Prvo doista, ona koja je iz raznolikosti vanjskih stvari, ukoliko naime napušta vanjske stvari. I to je ono što prvo postavlja u kružnom gibanju duše: njezin ulazak iz vanjskih stvari u samu sebe. Drugo pak valja da se ukloni druga neujednačenost, koja biva po razmatranju razuma. I to isto biva prema tome kako se sve djelatnosti duše svode na jednostavnu kontemplaciju razumne istine. I to je ono što drugo govori, da je nužno ujednačeno savijanje njezinih razumnih moći, da se naime, prestajući razmatranje, učvrsti njezin pogled u kontemplaciji jedne jednostavne istine. I u toj djelatnosti duše nema zablude, kao što se očituje da se oko uma prvih počela ne griješi, koje spoznajemo jednostavnim pogledom. I tada, nakon što su ta dva prethodila, treće se postavlja ujednačenost suobličena Anđelima, prema tome što, ispustivši sve, ustraje u sâmoj kontemplaciji Boga. I to je ono što govori, zatim, poput ujednačene učinjene, sjedinjeno, to jest suobličeno, sjedinjenim moćima, biva vođena k lijepu i dobru. A ravno gibanje u Anđelima ne može se primiti prema tome što u razmatranju napreduje iz jednoga u drugo, nego samo prema redu svoje providnosti, prema naime tome što viši Anđeo niže rasvjetljava po srednjima. I to je ono što govori da se Anđeli ravno gibaju kada napreduju k providnosti podložnih bića, prolazeći sve ravno, to jest prema onima koji se raspoređuju po ravnom redu. Ali ravno gibanje postavlja u duši prema tome što od vanjskih osjetnih stvari napreduje k spoznaji razumskih stvari. A koso gibanje postavlja u Anđelu, sastavljeno od ravnog i kružnog, ukoliko providnošću Božjom provide nižima. A u duši postavlja koso gibanje, slično iz ravnog i kružnog sastavljeno, ukoliko se služi božanskim rasvjetljenjima razmišljajući.
Odgovor na 3. prigovor: one raznolikosti gibanja koje se uzimaju prema razlici onoga što je gore i dolje, nadesno i nalijevo, naprijed i natrag, i prema različitim krugovima, sve se sadrže pod ravnim ili kosim gibanjem. Jer se po svima označuje razmatranje razuma. Koje ako jest od roda na vrstu, ili od cjeline na dio, bit će, kako sâm izlaže, prema gore i dolje. Ako pak jest od jedne suprotnosti u drugu, bit će prema nadesno i nalijevo. Ako pak jest od uzroka na učinke, bit će naprijed i natrag. Ako pak jest prema akcidentima koji okružuju stvar, bliskima ili dalekima, bit će kruženje. A razmatranje razuma, kada je od osjetnih stvari k razumnim stvarima prema redu naravnog razuma, pripada ravnom gibanju; kada je pak prema božanskim rasvjetljenjima, pripada kosom gibanju; kao što se iz rečenog očituje. A sâma nepomičnost koju postavlja pripada kružnom gibanju. Odatle se očituje da Dionizije mnogo dostatnije i suptilnije opisuje gibanja kontemplacije.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.