II-II, q. 180, a. 3
Sastoji li se kontemplativni život samo u jednom činu, ili u više njih
Prigovor 1. Čini se da kontemplativnom životu pripadaju različiti čini. Naime, Rikard od Svetog Viktora razlikuje „između kontemplacije, meditacije i pomisli“. Ali sve se to čini da pripada kontemplativnom životu. Dakle, čini se da su čini kontemplativnoga života različiti.
Prigovor 2. Nadalje, Apostol u Drugoj poslanici Korinćanima 3 kaže: „A mi svi, otkrivena lica, promatrajući slavu Gospodnju, preobrazujemo se u istu sliku“. Ali to pripada kontemplativnom životu. Dakle, osim triju prethodnih, i spekulacija pripada kontemplativnom životu.
Prigovor 3. Nadalje, Bernard kaže u knjizi O razmatranju da je „prva i najveća kontemplacija divljenje veličanstvu“. Ali divljenje se, prema Damaščanu, postavlja kao vrsta straha. Dakle, čini se da se više čina traži za kontemplativni život.
Prigovor 4. Nadalje, kontemplativnom se životu pripisuje molitva, čitanje i meditacija. Kontemplativnom životu pripada i slušanje, jer se za Mariju, po kojoj se označuje kontemplativni život, u Evanđelju po Luki 10 kaže da je „sjedila kraj nogu Gospodnjih i slušala riječ njegovu“. Dakle, čini se da se više čina traži za kontemplativni život.
Naprotiv, život se ovdje naziva djelatnost kojoj čovjek ponajprije teži. Ako su dakle više djelatnosti kontemplativnoga života, neće biti jedan kontemplativni život, nego više njih.
Odgovaram: o kontemplativnom se životu sada govori utoliko ukoliko pripada čovjeku. A ovo je razlika između čovjeka i Anđela, kako se očituje po Dioniziju u sedmom poglavlju djela O božanskim imenskim oznakama, što Anđeo jednostavnim zahvatom motri istinu, a čovjek nekim postupkom iz mnogih dospijeva do motrenja jednostavne istine. Tako dakle kontemplativni život ima jedan čin u kojemu se konačno usavršava, naime kontemplaciju istine, od kojega ima jedinstvo, ali ima mnogo čina kojima dospijeva do ovoga konačnog čina. Od kojih neki pripadaju primanju počela, iz kojih se uzlazi prema kontemplaciji istine; drugi pak pripadaju izvođenju počela u istinu čije se spoznanje traži; a posljednji pak dovršujući čin jest sâma kontemplacija istine.
Odgovor na 1. prigovor: pomisao, prema Rikardu od Svetog Viktora, čini se da pripada motrenju mnogih stvari, iz kojih netko kani sabrati jednu jednostavnu istinu. Zato se pod pomisli mogu obuhvatiti i zahvati osjetila, za spoznavanje nekih učinaka; i uobrazilje; i razmišljanja razuma o različitim znakovima, ili bilo čemu što dovodi u spoznanje smatrane istine. Premda se prema Augustinu u četrnaestoj knjizi De Trin. pomisli može nazvati svaka stvarna djelatnost uma. Meditacija pak čini se da pripada postupku razuma koji iz nekih počela dospijeva do kontemplacije neke istine. I tomu istoj pripada razmatranje, prema Bernardu. Premda se prema Filozofu u II. De anima svaka djelatnost uma naziva razmatranjem. Ali kontemplacija pripada samome jednostavnom motrenju istine. Zato isti Rikard kaže da je „kontemplacija oštar i slobodan pogled duha u stvari koje valja motriti; meditacija je pak pogled duha zaokupljen traženjem istine; pomisao pak je obazrivost duha sklona lutanju“.
Odgovor na 2. prigovor: kako kaže Augustinova Glosa ondje, „kaže promatrajući od zrcala, a ne od kule“. Vidjeti pak nešto po zrcalu jest vidjeti uzrok po učinku, u kojemu njegova sličnost odsjajuje. Zato se spekulacija čini da se svodi na meditaciju.
Odgovor na 3. prigovor: divljenje je vrsta straha koja slijedi zahvat neke stvari koja premašuje našu moć. Zato je divljenje čin koji slijedi kontemplaciju uzvišene istine. Rečeno je naime da kontemplacija završava u afektu.
Odgovor na 4. prigovor: čovjek do spoznanja istine dospijeva dvostruko. Na jedan način, po onima što prima od drugoga. I tako doista, s obzirom na ono što čovjek prima od Boga, nužna je molitva, u skladu s onim iz Knjige Mudrosti 7: „Zazvah, i dođe u me duh mudrosti“. A s obzirom na ono što prima od čovjeka, nužno je slušanje, u skladu s tim što prima iz glasa onoga tko govori; i čitanje, u skladu s tim što prima iz onoga što je predano po Pismu. Na drugi način, nužno je da primijeni vlastiti trud. I tako se traži meditacija.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.