Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 180, a. 2

Pripadaju li kontemplativnom životu kreposti

Prigovor 1. Čini se da kreposti premosne pripadaju kontemplativnom životu. Naime, Grgur pišući uz Ezekiela kaže da je „kontemplativni život to da se umom posve drži ljubav prema Bogu i bližnjemu“. Ali sve kreposti morozne, o čijim se djelima daju zapovijedi zakona, svode se na ljubav prema Bogu i bližnjemu, jer je punina zakona ljubav, kako se kaže u poslanici Rimljanima 13. Dakle, čini se da kreposti morozne pripadaju kontemplativnom životu.

Prigovor 2. Nadalje, kontemplativni život ponajprije je usmjeren na kontemplaciju Boga, jer Grgur pišući uz Ezekiela kaže „da, odbacivši sve brige, gori željom da vidi lice svoga stvoritelja“. Ali do toga nitko ne može dospjeti osim po čistoći, koju uzrokuje krepost ćudoredna, jer se kaže u Evanđelju po Mateju 5: „Blago čistima srcem, jer će oni Boga gledati“; i u Poslanici Hebrejima 12: „Gajite mir sa svima i svetošću, bez koje nitko neće vidjeti Boga“. Dakle, čini se da kreposti morozne pripadaju kontemplativnom životu.

Prigovor 3. Nadalje, Grgur pišući uz Ezekiela kaže da je „kontemplativni život krasan u duši“, čime se označuje Rahela, za koju se u Knjizi Postanka 29 kaže da bijaše lijepa lica. Ali ljepota se duše motri prema krepostima ćudorednim, i ponajprije prema umjerenosti, kako Ambrozije kaže u prvoj knjizi O dužnostima. Dakle, čini se da kreposti morozne pripadaju kontemplativnom životu.

Naprotiv, kreposti morozne usmjerene su na vanjska djela. Ali Grgur kaže u šestoj knjizi Morala da kontemplativnom životu pripada mirovati od vanjskog djelovanja. Dakle, kreposti morozne ne pripadaju kontemplativnom životu.

Odgovaram: nečemu se može pripadati kontemplativnom životu dvostruko: na jedan način, bitno; na drugi način, uslužno. Bitno doduše kreposti morozne ne pripadaju kontemplativnom životu, jer je svrha kontemplativnoga života razmatranje istine. A što se tiče kreposti ćudorednih, znati ono što pripada razmatranju istine ima malu moć, kako Filozof kaže u II. Ethic.. Zato i sam on u X. Ethic. kaže da kreposti morozne pripadaju djelatnoj sreći, a ne kontemplativnoj. Uslužno pak kreposti morozne pripadaju kontemplativnom životu. Naime, čin kontemplacije, u kojemu bitno sâstoji kontemplativni život, biva zapriječen i žestokom strasti, po kojoj se namjera duše odvlači od razumskih stvari prema osjetnima, i vanjskim metežima. A kreposti morozne sprečavaju žestoku strasti i utišavaju meteže vanjskih zaokupljenosti. I zato kreposti morozne uslužno pripadaju kontemplativnom životu.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je rečeno, kontemplativni život ima pokretalo s obzirom na afekt, i u skladu s tim ljubav prema Bogu i bližnjemu traži se za kontemplativni život. Ali pokretni uzroci ne ulaze u bit stvari, nego raspoređuju i usavršavaju stvar. Stoga ne slijedi da kreposti morozne bitno pripadaju kontemplativnom životu.

Odgovor na 2. prigovor: svetost, to jest čistoća, uzrokuje se iz kreposti koje se tiču strasti što sprečavaju čistoću razuma. A mir se uzrokuje iz pravednosti, koja se tiče činjenja, u skladu s onim iz Izaije 32: djelo pravednosti bit će mir, utoliko naime ukoliko onaj tko se suzdržava od nepravda drugih oduzima prigode svađama i metežima. I tako kreposti morozne raspoređuju za kontemplativni život, ukoliko uzrokuju mir i čistoću.

Odgovor na 3. prigovor: ljepota, kao što je gore rečeno, sâstoji u nekoj jasnoći i dolikujućoj razmjernosti. A oboje se to korijenski nalazi u razumu, kojemu pripada i svjetlost koja očituje i ureduje dolikujuću razmjernost u drugima. I zato se u kontemplativnom životu, koji sâstoji u činu razuma, po sebi i bitno nalazi ljepota. Zato se u Knjizi Mudrosti 8 o kontemplaciji mudrosti kaže: „Ljubiteljem postadoh oblika njezina“. A u krepostima se ćudorednim ljepota nalazi sudionički, utoliko naime ukoliko sudjeluju u redu razuma, i ponajprije u umjerenosti, koja suspreže požude što ponajviše zatamnjuju svjetlost razuma. I odatle je da krepost čistoće ponajviše čini čovjeka sposobnim za kontemplaciju, utoliko ukoliko tjelesni užici ponajviše pritišću duh k osjetnim stvarima, kako Augustin kaže u knjizi Solilokvija.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.