II-II, q. 180, a. 1
Pripada li kontemplativni život samo razumu, ili se sastoji i u afektu
Prigovor 1. Čini se da kontemplativni život nema ništa u afektu, nego sve u razumu. Filozof naime u II. Metaphys. kaže da je „svrha kontemplacije istina“. A istina pripada u potpunosti razumu. Dakle, čini se da se kontemplativni život u potpunosti sastoji u razumu.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže u VI knjizi Morala da „Rahela, što se tumači viđeni početak, označuje kontemplativni život“. Ali viđenje početka pripada vlastito propisno razumu. Dakle, kontemplativni život propisno pripada razumu.
Prigovor 3. Nadalje, Grgur u tumačenju Ezekielovu kaže da kontemplativnom životu pripada mirovati od vanjskog djelovanja. Ali afektivna ili težnjena moć naginje k vanjskim djelovanjima. Dakle, čini se da kontemplativni život ne pripada na neki način apetitivnoj moći.
Naprotiv, Grgur ondje kaže da je „kontemplativni život svu ljubav prema Bogu i bližnjemu cijelim umom držati, i jedinoj želji stvoritelja prionuti“. A želja i ljubav pripadaju afektivnoj ili apetitivnoj moći, kao što je izneseno gore. Dakle, i kontemplativni život ima nešto u afektivnoj ili apetitivnoj moći.
Odgovaram: kao što je rečeno, kontemplativni život onih jest koji ponajviše namjeravaju kontemplaciji istine. A namjera je čin volje, kao što je izneseno gore, jer se namjera tiče svrhe, koja je objekt volje. I zato kontemplativni život, s obzirom na samu bit djelovanja, pripada razumu, dok s obzirom na ono što pokreće na vršenje takva djelovanja, pripada volji, koja pokreće sve druge moći, pa i razum, na njegov čin, kao što je rečeno gore. A apetitivna moć pokreće na nešto motriti, bilo osjetno bilo umno, ponekad naime radi ljubavi viđene stvari, jer, kako se kaže u Mt 6, gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje; ponekad pak radi ljubavi same spoznaje koju netko zadobiva iz motrenja. I zbog toga Grgur postavlja kontemplativni život u ljubavi Božjoj, utoliko naime što netko iz ljubavi prema Bogu gori da promatra njegovu ljepotu. I budući da svatko uveseljava kad zadobije ono što ljubi, zato se kontemplativni život dovršava u užitku, koji je u afektu, iz kojega se i ljubav namjerava.
Odgovor na 1. prigovor: iz toga samoga što je istina svrha kontemplacije, ima razlog poželjnog, ljubaznog i ugodnog dobra. I prema tomu pripada apetitivnoj moći.
Odgovor na 2. prigovor: na samo viđenje prvog počela, naime Boga, potiče ljubav prema njemu. Zato Grgur nad Ezekielom kaže da „kontemplativni život, zgaženim svim brigama, gori da vidi lice svoga stvoritelja“.
Odgovor na 3. prigovor: apetitivna moć ne pokreće samo tjelesne udove na vršenje vanjskih djelovanja, nego također razum na vršenje djelovanja kontemplacije, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.