Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 175, a. 3

Je li Pavao u zanosu vidio Božju bit

Prigovor 1. Čini se da Pavao u zanosu nije vidio Božju bit. Jer, kao što se o Pavlu čita da je bio uznesen sve do trećega neba, tako se i o Petru čita, u Dj 10, da je na nj pao zanos uma. Ali Petar u svom zanosu nije vidio Božju bit, nego neko zamišljeno viđenje. Dakle, čini se da ni Pavao nije vidio Božju bit.

Prigovor 2. Nadalje, viđenje Boga čini čovjeka blaženim. Ali Pavao u onom zanosu nije bio blažen, inače se nikada ne bi vratio bijedi ovoga života, nego bi njegovo tijelo prelijevanjem bilo proslavljeno od duše, kao što će biti kod svetaca nakon uskrsnuća; a to je očito neistinito. Dakle, Pavao u zanosu nije vidio Božju bit.

Prigovor 3. Nadalje, vjera i nada ne mogu postojati zajedno s viđenjem božanske biti, kako se nalazi u 1 Kor 13, ali Pavao je u onom stanju imao vjeru i nadu. Dakle, nije vidio Božju bit.

Prigovor 4. Nadalje, kako Augustin kaže, u 12. knjizi Djela Super Gen. ad Litt., prema zamišljenom se viđenju vide neke sličnosti tijela. Ali čini se da je Pavao u zanosu vidio neke sličnosti, primjerice trećega neba i raja, kako se nalazi u 2 Kor 12. Dakle, čini se da je bio uznesen na zamišljeno viđenje, prije nego li na viđenje božanske biti.

Naprotiv, Augustin utvrđuje, u knjizi O viđenju Boga Paulinu, da je „ samu Božju supstanciju mogao vidjeti netko postavljen u ovom životu, kao Mojsije, i Pavao, koji je uznesen čuo neizrecive riječi, koje čovjeku nije dopušteno govoriti“.

Odgovaram: neki su rekli da Pavao u zanosu nije vidio samu Božju bit, nego neko prelijevanje njezine sjajnosti. Ali suprotno tomu jasno utvrđuje Augustin, ne samo u knjizi O viđenju Boga, nego i u 12. knjizi Super Gen. ad Litt., a nalazi se i u Glosi, uz 2 Kor 12. A to označavaju i same riječi apostola. Govori naime „da je čuo neizrecive riječi, koje čovjeku nije dopušteno govoriti“, a takvima se čine one koje pripadaju viđenju blaženih, koje nadilazi stanje puta, prema onome iz Iz 64, „oko nije vidjelo, Bože, osim tebe, što si pripravio onima koji te čekaju“. I zato se prikladnije kaže da je Boga vidio po biti.

Odgovor na 1. prigovor: ljudski duh biva božanski uznesen da promatra božansku istinu na trojak način. Na jedan način, da je promatra po nekim zamišljenim sličnostima. I takav je bio zanos uma koji je pao na Petra. Na drugi način, da promatra božansku istinu po shvatljivim učincima, kakav je bio zanos Davida koji govori, „ja rekoh u svom zanosu, svaki je čovjek lažac“. Na treći način, da je promatra u njezinoj biti. I takav je bio Pavlov zanos, kao i Mojsijev. I to sasvim prilično, jer kao što je Mojsije bio prvi učitelj Židova, tako je Pavao bio prvi učitelj pogana.

Odgovor na 2. prigovor: stvoreni razum ne može vidjeti božansku bit osim po svjetlu slave, o kojemu se u Psalmu kaže, u tvojem ćemo svjetlu vidjeti svjetlost. Koje se ipak može sudjelovati na dvostruk način. Na jedan način, na način nazočnog oblika, i tako čini blaženima svete u domovini. Na drugi način, na način nekoga prolaznog trpljenja, kako je rečeno o svjetlu prorokovanja. I na ovaj način to je svjetlost bila u Pavlu, kada je bio uznesen. I zato od takva viđenja nije bio jednostavno blažen, tako da bi došlo do prelijevanja na tijelo, nego samo u određenom pogledu. I zato takav zanos na neki način pripada prorokovanju.

Odgovor na 3. prigovor: budući da Pavao u zanosu nije bio habitualno blažen, nego je imao samo čin blaženih, slijedi da tada u njemu istovremeno nije bio čin vjere, ali je u njemu ipak istovremeno bio habitus vjere.

Odgovor na 4. prigovor: imenom trećega neba može se na jedan način razumjeti nešto tjelesno. I tako je treće nebo nebeski prostor, koji se naziva trećim s obzirom na zračni i zvjezdani nebeski prostor; ili još bolje s obzirom na zvjezdani nebeski prostor i s obzirom na vodeni ili kristalni nebeski prostor. I kaže se da je uznesen na treće nebo, ne zato što je uznesen da vidi sličnost nekog tjelesnog predmeta, nego zbog toga što je to mjesto promatranja blaženih. Odakle Glosa kaže, uz 2 Kor 12, da je „treće duhovno nebo, gdje anđeli i svete duše uživaju u promatranju Boga. Time što kaže da je uznesen na nj, označava da mu je Bog pokazao život u kojem ga treba vječno gledati“. Na drugi način pod trećim se nebom može razumjeti neko nadsvjetsko viđenje. Koje se može nazvati trećim nebom iz trojakog razloga. Na jedan način, prema redu moći spoznaje, tako da se prvim nebom naziva tjelesno nadsvjetsko viđenje, koje se vrši po osjetilu, kao što je viđena ruka koja piše na zidu, u Dn 5; drugim pak nebom biva zamišljeno viđenje, primjerice ono koje je vidio Izaija, i Ivan u Otkrivenju; trećim se doista nebom naziva razumsko viđenje, kako Augustin izlaže, u 12. knjizi Super Gen. ad Litt. Drugi način trećim se nebom može nazvati prema redu predmeta spoznaje, „tako da se prvim nebom naziva spoznaja nebeskih tijela; drugim spoznaja nebeskih duhova; trećim, spoznaja samoga Boga“. Treći se način trećim nebom može nazvati promatranje Boga prema stupnjevima spoznaje kojom se Bog vidi, od kojih prvi pripada anđelima najniže hijerarhije, drugi središnjoj, treći najvišoj, kako kaže Glosa, uz 2 Kor 12. I budući da viđenje Boga ne može biti bez užitka, zato se ne kaže da je uznesen samo na treće nebo, radi promatranja, nego i u raj, radi sljedstvenog užitka.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.