Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 172, a. 3

Je li za prorokovanje nužna naravna dispozicija

Prigovor 1. Čini se da se za proroštvo traži prirodna dispozicija. Proroštvo se naime prima u proroku u skladu s dispozicijom onoga koji prima. Jer nad onim u Amosu 1, „Gospodin će iz Siona riknuti“, Jeronimov glosator kaže: „Prirodno je da svi koji žele usporediti stvar sa stvarju, uzimaju usporedbe iz onih stvari koje su iskusili i u kojima su odgođeni, na primjer, mornari svoje neprijatelje uspoređuju s vjetrovima, štetu s brodolomom. Tako i Amos, koji bijaše pastir stada, strah Božji izjednačuje s lavljom rikom.“ Ali ono što se prima u nekomu u skladu s načinom onoga koji prima, traži prirodnu dispoziciju. Dakle, proroštvo traži prirodnu dispoziciju.

Prigovor 2. Nadalje, promatranje proroštva uzvišenije je nego stečena znanost. Ali prirodna nedispozicija sprječava promatranje stečene znanosti, jer mnogi zbog prirodne nedispozicije ne mogu dosegnuti do hvatanja promatranja znanosti. Mnogo se više dakle traži za proročko razmatranje.

Prigovor 3. Nadalje, prirodna nedispozicija sprječava nekoga više nego slučajna zapreka. Ali se nekom slučajnom nadošlom zaprekom sprječava promatranje proroštva, jer Jeronim kaže uz Mateja da se „u ono vrijeme u koje se vrše bračni čini nazočnost Duha Svetoga neće dati, makar se činio prorokom onaj koji služi službi rađanja“. Dakle, mnogo više prirodna nedispozicija sprječava proroštvo. I tako se čini da se dobra prirodna dispozicija traži za proroštvo.

Naprotiv, Grgur kaže u homiliji za Duhove: „Duh Sveti ispunja“, to jest dječaka svirača u citru te ga čini psalmistom, a pastir stada koji skuplja smokve „čini ga prorokom“. Dakle, ne traži se neka prethodna dispozicija za proroštvo, nego ono ovisi o samoj volji Duha Svetoga, o kojemu se kaže u 1 Kor 12: „Sve to čini jedan te isti Duh, dijeleći svakome kako hoće.“

Odgovaram: kao što je rečeno, proroštvo istinski i jednostavno rečeno jest od božanskog nadahnuća, ono pak koje je od prirodnog uzroka ne naziva se proroštvom osim pod određenim uvjetom. Treba pak razmotriti da, kao što Bog, budući da je univerzalni uzrok u djelovanju, ne preduvjetuje tvar, niti ikakvu dispoziciju tvari u tjelesnim učincima, nego istovremeno može izvesti i tvar i dispoziciju i oblik; tako isto u duhovnim učincima ne preduvjetuje ikakvu dispoziciju, nego istovremeno s duhovnim učinkom može izvesti prikladnu dispoziciju, kakva bi se tražila u skladu s redom naravi. I štoviše mogao bi također istovremeno stvaranjem proizvesti sam subjekt, tako da naime dušu u samom njezinom stvaranju raspoložuje za proroštvo i da joj proročku milost.

Odgovor na 1. prigovor: svejedno je za proroštvo s obzirom na to kojim se god sličnostima proročka stvar izražava. I zato se to božanskim djelovanjem ne mijenja oko proroka. Uklanja se pak božanskom moći ako što protivi proroštvu.

Odgovor na 2. prigovor: promatranje znanosti biva iz prirodnog uzroka. Narav pak ne može djelovati osim uz prethodnu dispoziciju u tvari. Što se ne može reći za Boga, koji je uzrok proroštva.

Odgovor na 3. prigovor: neka prirodna nedispozicija, ako se ne bi uklonila, mogla bi spriječiti proročku objavu, primjera radi, kad bi netko bio posve lišen osjetnog naravnog osjeta. Kao što se također netko sprječava od čina prorokovanja nekom velikom strašću bilo srdžbe bilo požude, kakva je u spolnom općenju ili po bilo kojoj drugoj strasti. Ali takvu prirodnu nedispoziciju uklanja božanska moć, koja je uzrok proroštva.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.