Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 170, a. 2

O zapovijedima njezinih dijelova

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno prenose u božanskom zakonu zapovijedi o krepostima pridruženima umjerenosti. Zapovijedi naime Dekaloga, kako je rečeno, jesu neka sveopća načela svega božanskoga zakona. Ali oholost je početak svakoga grijeha, kako se kaže u Sir 10. Dakle, među zapovijedima Dekaloga trebalo se staviti neku koja zabranjuje oholost.

Prigovor 2. Nadalje, one se zapovijedi ponajprije moraju staviti u Dekalogu po kojima se ljudi ponajviše priklanjaju ispunjenju zakona, jer se ove čine glavnima. Ali po poniznosti, po kojoj se čovjek podlaže Bogu, ponajviše se čini da se čovjek pripravlja na obdržavanje božanskoga zakona, odakle se poslušnost ubraja među stupnjeve poniznosti, kako je gore stečeno. I isto se tako čini da treba reći o blagosti, po kojoj biva da se čovjek ne protivi božanskom Pismu, kako Augustin kaže u 2. knjizi O kršćanskom nauku. Čini se dakle da se o poniznosti i blagosti neke zapovijedi morale staviti u Dekalogu.

Prigovor 3. Nadalje, rečeno je da se preljub u Dekalogu zabranjuje jer se protivi ljubavi prema bližnjemu. Ali i neurednost vanjskih pokreta, koja se protivi skromnosti, suprotstavlja se ljubavi prema bližnjemu, odakle Augustin kaže u pravilu: „U svim vašim pokretima neka se ne učini ništa što bi uvrijedilo čiji pogled.“ Čini se dakle da se i ovakva neurednost morala zabraniti nekom zapovijedi Dekaloga.

Naprotiv, U suprotnom dostaje autoritet Pisma.

Odgovaram: kreposti pridružene umjerenosti mogu se dvostruko razmatrati, jednom načinu, po sebi; drugom načinu, prema svojim učincima. Po sebi naime, nemaju izravan odnos prema ljubavi prema Bogu ili bližnjemu, nego više motre neku umjerenost onoga što pripada samom čovjeku. Što se pak tiče njihovih učinaka, mogu motriti ljubav prema Bogu ili bližnjemu. I u skladu s tim, neke se zapovijedi u Dekalogu stavljaju koje pripadaju zabrani učinaka grijeha suprotnih dijelovima umjerenosti, kao iz srdžbe, koja se suprotstavlja blagosti, prelazi ponekad netko na ubojstvo, koje se u Dekalogu zabranjuje, ili na oduzimanje dužne časti roditeljima. Što tako isto može proizaći iz oholosti, iz koje također mnogi prestupaju zapovijedi prve ploče.

Odgovor na 1. prigovor: oholost je početak grijeha, ali skrivena u srcu, čiju neurednost obično ne važu svi općenito. Odakle njezina zabrana nije trebala biti stavljena među zapovijedi Dekaloga, koje su poput prvih načela po sebi poznatih.

Odgovor na 2. prigovor: zapovijedi koje vode k obdržavanju zakona, pretpostavljaju već zakon. Odakle ne mogu biti prve zapovijedi zakona, da bi se stavile u Dekalogu.

Odgovor na 3. prigovor: neurednost vanjskih pokreta ne pripada uvredi bližnjega prema samoj vrsti čina, poput ubojstva, preljuba i krađe, koje se u Dekalogu zabranjuju, nego samo u onoj mjeri u kojoj su znakovi unutarnje neurednosti, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.