Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 170, a. 1

O zapovijedima same umjerenosti

Prigovor 1. Čini se da se zapovijedi umjerenosti neprikladno prenose u božanskom zakonu. Snaga je naime moćnija krepost nego umjerenost, kako je gore rečeno. Ali nijedna se zapovijed snage ne stavlja među zapovijedi Dekaloga, koje su moćnije zapovijedi zakona. Dakle, neprikladno se među zapovijedi Dekaloga stavlja zabrana preljuba, koja se protivi umjerenosti, kako je očito iz gore rečenoga.

Prigovor 2. Nadalje, umjerenost nije samo oko spolnih stvari, nego također oko užitka jela i pića. Ali se među zapovijedima Dekaloga ne zabranjuje nijedan grijeh koji pripada užitku jela i pića, niti također onaj koji pripada nekoj drugoj vrsti nečistoće. Dakle, niti se treba staviti ikoja zapovijed koja zabranjuje preljub, koji pripada užitku spolnih stvari.

Prigovor 3. Nadalje, ponajprije je u nakani zakonodavca voditi k krepostima negoli zabranjivati grijehe, radi toga se naime griješi zabranjuju da se uklone zapreke kreposti. Ali zapovijedi su Dekaloga ponajprije u božanskom zakonu. Dakle, među zapovijedima Dekaloga više se trebala staviti neka potvrdna zapovijed koja izravno vodi k kreposti umjerenosti, negoli niječna zapovijed koja zabranjuje preljub, koji joj se izravno suprotstavlja.

Naprotiv, autoritet Pisma.

Odgovaram: kako apostol kaže u 1 Tim 1, svršetak je zapovijedi ljubav, na koju se dvjema zapovijedima vodimo koje pripadaju ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I zato se one zapovijedi u Dekalogu stavljaju koje su izravnije uređene na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Među grijesima pak suprotnima umjerenosti, ponajviše se ljubavi prema bližnjemu čini da se suprotstavlja preljub, po kojemu si netko prisvaja tuđu stvar, zlorabeći naime ženu bližnjega. I zato se među zapovijedima Dekaloga ponajprije zabranjuje preljub, ne samo u onoj mjeri u kojoj se vrši djelom, nego također u onoj u kojoj se želi srcem.

Odgovor na 1. prigovor: među vrstama grijeha koji se suprotstavljaju snazi, nijedna nije koja se tako izravno protivi ljubavi prema bližnjemu poput preljuba, koji je vrsta nečistoće, koja se protivi umjerenosti. Pa ipak grijeh drskosti, koji se suprotstavlja snazi, ponekad običava biti uzrok ubojstva, koje se među zapovijedima Dekaloga zabranjuje, govori se naime u Sir 8: „S drskim ne idi na put, da ti možda ne oteža svoje zlo na tebi.“

Odgovor na 2. prigovor: neumjerenost u jelu se izravno ne suprotstavlja ljubavi prema bližnjemu, poput preljuba, niti također ikoja druga vrsta nečistoće. Ne nanosi se naime tolika nepravda ocu obljubom djevice, koja nije određena za njegov brak, kolika se nepravda nanosi mužu preljubom, čiju vlast nad tijelom ima on, a ne žena.

Odgovor na 3. prigovor: zapovijedi Dekaloga, kako je gore rečeno, jesu neka sveopća načela božanskoga zakona, odakle priliči da budu opća. Nisu se pak mogle dati neke opće potvrdne zapovijedi o umjerenosti, jer se njezina upotreba mijenja prema različitim vremenima, kako Augustin kaže u knjizi O dobru braka, i prema različitim ljudskim zakonima i običajima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.