Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 17, a. 7

O njegovu redu prema vjeri

Prigovor 1. Čini se da ufanje prethodi vjeri. Jer na ono iz Psalma: „Ufaj se u Gospodina i čini dobro“, Glosa veli: „Ufanje je ulazak vjere, početak spasenja“. Ali spasenje je po vjeri, po kojoj se opravdavamo. Dakle, ufanje prethodi vjeri.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se postavlja u definiciji nečega mora biti ranije i poznatije. Ali ufanje se postavlja u definiciji vjere, kako je bjelodano u Heb 11: „Vjera je osnova onoga čemu se nadamo“. Dakle, ufanje je ranije od vjere.

Prigovor 3. Nadalje, ufanje prethodi zaslužnom činu, veli naime Apostol u 1 Kor 9 da „onaj tko ore mora orati u nadi da će primiti plod“. Ali čin je vjere zaslužan. Dakle, ufanje prethodi vjeri.

Naprotiv, u Mt 1 veli se: „Abraham rodi Izaka“, to jest vjera ufanje, kako veli Glosa.

Odgovaram: vjera apsolutno prethodi ufanju. Objekt je naime ufanja buduće mučno dobro koje je moguće imati. Za to dakle da se netko nada, zahtijeva se da mu se objekt ufanja predloži kao moguć. No objekt je ufanja na jedan način vječno blaženstvo, a na drugi način božanska pomoć, kako je bjelodano iz rečenoga. I jedno i drugo od toga predlaže nam se po vjeri, po kojoj nam postaje poznato da možemo prispjeti k vječnom životu, i da nam je za to pripravljena božanska pomoć, prema onome iz Heb 11: „Onaj tko pristupa k Bogu mora vjerovati da jest i da je nagraditelj onima koji ga traže“. Stoga je bjelodano da vjera prethodi ufanju.

Odgovor na 1. prigovor: kako Glosa na istome mjestu dodaje, ufanje se naziva ulaskom vjere, to jest vjerovane stvari, jer se po ufanju ulazi u gledanje onoga što se vjeruje. Ili se može reći da je ulazak vjere jer po njemu čovjek ulazi u to da se učvrsti i usavrši u vjeri.

Odgovor na 2. prigovor: u definiciji se vjere postavlja stvar kojoj se nada jer vlastiti objekt vjere nije po sebi samome viđen. Stoga je bilo nužno da se nekim opisnim izričajem označi po onome što slijedi vjeru.

Odgovor na 3. prigovor: nema svaki zaslužan čin prethodno ufanje, nego dostaje ako ima prateće ili posljedično ufanje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.