Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 17, a. 8

O njegovu redu prema ljubavi

Prigovor 1. Čini se da je ljubav ranija od ufanja. Veli naime Ambrozije na ono iz Lk 17: „Ako budete imali vjeru kao zrno gorušičino“ itd.: „Iz vjere je ljubav, iz ljubavi ufanje“. Ali vjera je ranija od ljubavi. Dakle, ljubav je ranija od ufanja.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin veli u XIV De civitate Dei da „dobri pokreti i osjećaji dolaze iz ljubavi i svete milosrdnosti“. Ali ufati se, prema tome što je čin ufanja, neki je dobar pokret uma. Dakle, izvodi se iz ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, Magister veli u dist. 26 III. knjige Sentencija da „ufanje proizlazi iz zasluga, koje prethode ne samo stvari kojoj se nada nego i samomu ufanju, kojemu po naravi prethodi ljubav“. Ljubav je dakle ranija od ufanja.

Naprotiv, Apostol veli u 1 Tim 1: „Svrha je zapovijedi ljubav iz čista srca i dobre savjesti“, Glosa: to jest ufanja. Dakle, ufanje je ranije od ljubavi.

Odgovaram: dvostruk je red. Jedan doduše prema putu nastajanja i tvari, prema kojemu je nesavršeno ranije od savršenoga. Drugi je pak red savršenstva i oblika, prema kojemu je savršeno po naravi ranije od nesavršenoga. Prema prvom dakle redu ufanje je ranije od ljubavi. Što se ovako očituje. Jer ufanje, i svaki težajni pokret, izvodi se iz ljubavi, kako je gore utvrđeno kad se raspravljalo o strastima. No neka je ljubav savršena, a neka nesavršena. Savršena je doduše ljubav kojom se netko ljubi radi njega samoga, kao na primjer komu netko želi dobro, kao što čovjek ljubi prijatelja. Nesavršena je pak ljubav kojom tko ljubi nešto ne radi njega samoga, nego da bi to dobro njemu samomu pripalo, kao što čovjek ljubi stvar koju žudi. Prva pak ljubav prema Bogu pripada ljubavi (caritas), koja prianja uz Boga radi njega samoga; no ufanje pripada drugoj ljubavi, jer onaj tko se nada namjerava nešto sebi postići. I zato je na putu nastajanja ufanje ranije od ljubavi. Kao što se naime netko uvodi u ljubljenje Boga po tome što, bojeći se da ga on ne kazni, prestaje s grijehom, kako Augustin veli tumačeći prvu Ivanovu poslanicu; tako također i ufanje uvodi u ljubav, ukoliko se netko, nadajući se primiti nagradu od Boga, raspaljuje za ljubljenje Boga i vršenje njegovih zapovijedi. Ali prema redu savršenstva ljubav je po naravi ranija. I zato, dolaskom ljubavi, ufanje postaje savršenije, jer se od prijateljâ ponajviše nadamo. I na taj način veli Ambrozije da je ufanje iz ljubavi.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: ufanje, i svaki težajni pokret, potječe iz neke ljubavi kojom naime netko ljubi očekivano dobro. Ali ne potječe svako ufanje iz ljubavi (caritas), nego samo pokret oblikovanoga ufanja, kojim se naime netko nada dobru od Boga kao od prijatelja.

Odgovor na 3. prigovor: Magister govori o oblikovanom ufanju, kojemu po naravi prethodi ljubav i zasluge uzrokovane iz ljubavi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.