Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 17, a. 4

Može li se čovjek dopušteno ufati u čovjeka

Prigovor 1. Čini se da se čovjek može dopušteno ufati u čovjeka. Objekt je naime ufanja vječno blaženstvo. No za postizanje vječnoga blaženstva pomažemo se zagovorima svetaca, veli naime Grgur u I Dialogorum da se „predodređenje pomaže molitvama svetaca“. Dakle, netko se može u čovjeka ufati.

Prigovor 2. Nadalje, ako se netko ne može ufati u čovjeka, ne bi se smjelo smatrati nekomu u manu to što se u njega netko ne može pouzdati. Ali to se o nekima govori kao mana, kako je bjelodano u Jr 9: „Svatko neka se čuva od bližnjega svojega, i ni u jednoga brata svojega neka nema pouzdanja“. Dakle, dopušteno se netko može ufati u čovjeka.

Prigovor 3. Nadalje, molba tumači ufanje, kako je rečeno. Ali dopušteno čovjek može nešto moliti od čovjeka. Dakle, dopušteno se može ufati u njega.

Naprotiv, veli se u Jr 17: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka“.

Odgovaram: ufanje, kako je rečeno, dvoje gleda: naime dobro koje namjerava postići; i pomoć po kojoj se to dobro postiže. Dobro pak koje se tko nada postići ima pojam svršnoga uzroka; a pomoć po kojoj se tko nada postići to dobro ima pojam djelatnoga uzroka. U rodu pak obaju uzroka nalazi se glavno i sporedno. Glavna je naime svrha posljednja svrha; a sporedna je svrha dobro koje vodi k svrsi. Slično je glavni djelatni uzrok prvi djelatnik; no sporedni je djelatni uzrok drugotni oruđni djelatnik. Ufanje pak gleda vječno blaženstvo kao posljednju svrhu; a božansku pomoć kao prvi uzrok koji privodi k blaženstvu. Kao što dakle nije dopušteno nadati se nekom dobru mimo blaženstva kao posljednjoj svrsi, nego samo kao onome što je uređeno k svrsi blaženstva; tako također nije dopušteno nadati se od bilo kojega čovjeka ili bilo kojega stvorenja kao od prvoga uzroka koji pokreće u blaženstvo. Dopušteno je pak nadati se od bilo kojega čovjeka ili bilo kojega stvorenja kao od drugotnoga i oruđnoga djelatnika po kojemu se pomaže za postizanje bilo kojih dobara uređenih na blaženstvo. I na taj se način k svecima obraćamo; i od ljudi neke stvari molimo; i kore se oni u koje se netko ne može pouzdati za pružanje pomoći.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.